Blog Nebojše Vukanovića prenosimo u cjelosti:
Istupi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova, koji je dao veliki intervju ruskom listu „Izvestija“ kako bi se javno ogradio i rekao da ne podržava Dodikove opasne avanture i jednostrane poteze, jasno su pokazali da je ostao sam i opkoljen sa svih strana.
Dugo su ga mnogi tolerisali i imali razumjevanja za devijantnog ponašanje, ali je svojim ispadima, istupima i potezima rastjerao sve oko sebe a uz njega su ostali samo oni koji moraju i najveće ulizice, podanici i kukavice, koji čekaju trenutak kada će im biti jasno gdje sve ovo vodi i koji će ga sutra prvi ostaviti kad probušeni brod počne tonuti na dno.
Ishod poslednje avanture je svima jasan, jer ni uz pomoć Rusije, Srbije, Kine i još nekih uticajnih zemalja ne bi se mogli postići ciljevi koje je Lažni Vođa ambiciozno zacrtao, povratak nadležnosti koje je ranije sam prenio sa entiteta na nivo države i zajedničkih institucija, a čiji je jedini cilj bio da zaštite njega i oligarhiju od odgovornosti, omoguće nastavak i održavanje totalitarne vlasti, anarhije i destruktivnog sistema.
Srpstvo, lažni patriotizam i navodna borba za Republiku Srpsku samo su maska i smokvin list kojim se pokušavaju sakriti stvarne namjere – potpunog ovladavanja Srpskom i pretvaranje u privatni feud jednog čovjeka i jedne porodice, iz koje bi na silu bili protjerani svi koji ne bi bili apsolutno pokorni velikom vođi.
Kuda će sada da srlja sam, ostavljen od svih? Što duže bude srljao to će za njega šteta i posledice biti veće, jer je ishod najnovije avanture već sada, na samom početku, svima jasan. Da ima još malo razuma, prihvatio bi dobronamjeran savjet i povukao se sa svih funkcija, davno je bila 1998. kad nas je zajahao kao premijer, ali je problem što ogromna moć, bogatstvo i apsolutna vlast potpuno pomute razum i što diktatori u totalitarnim društvima ne vide kad su prešli crvenu liniju i kada je vrijeme da se povuku.
Lukač i Drago Kalabić su se jasno ogradili od šizofrene politike, kako sam to i najavljivao poslednjih dana, stidljivo se distancira čak i Mazalica svojim tvitovima, ali pitanje je ima li kritične mase u SNSD-u koja bi se oduprla ludilu i propasti, rekla dosta je, ovako više ne možemo tumarati, ili je strah jači od savjesti i razuma!?
Činjenica da je nakon jasne poruke Aleksandra Vučića poslate iz Aleksinca da ne podržava Dodika i njegove opasne avanture samo mlađani Antonić izašao u javnost da brani Šefa, dok ostali u SNSD-u glasno ćute a Žunić u nemoći umjesto odgovora na novinarsko pitanje poziva ministre da obrazlože prijedloge, jasno pokazuje koliko je sati.
Iskusni kameleon Špirić, Radmanović, Nović, vjerujem Tegeltija i ostala „sarajevska“ ekipa SNSD-a danima ćute u prelomnom trenutku jer su postali svjesni da su prvi na udaru i da im je on postao teg oko vrata koji ih vuče na dno. Pitanje je kada će unutrašnji pritisak u SNSD-u da eksplodira kao pretis lonac, i da li je došao trenutak istine i konačnog obračuna? Čak su i ključni mentori sa zapada konačno shvatili da ne vrijedi više igrati na potrošenog čovjeka koji je ostavljen od svih, i ne bi se trebalo iznenaditi ako i oni pilatovski operu ruke i puste vodu, po svom starom običaju.
Većina u SNSD-u svjesna je opasnosti koja se nadvija, da su oni postali taoci čovjeka koji je izgubio razum, da glava vrijedi mnogo više od sinekura i privilegija, i ova kriza mogla bi dovesti do eskalacije tinjajućih sukoba frakcija unutar SNSD-a i velikih pukotina.
Dodik pilatovski pere ruke i primorava Čubrilovića, Viškovića i Željku da zbog njegovog ličnog interesa potpisuju sulude zakone i odluke, svjesni su velike odgovornosti u koju ih gura čovjek bez trunke savjesti i skrupula. Kakvi su to dokumenti, lične karte, pasoši ili saobraćajne dozvole kojima nećemo moći ni preko Drine, možda ni preko Brčko distrikta, i ko je lud da tako nešto potpiše, a priprema se čitav set sličnih šizogenih mjera i zakona?
Na vrijeme upozoravam dobronamjerno funkcionere SNSD-a da dobro razmisle kako glasaju, šta potpisuju i kakve odluke donose, jer će sutra zbog toga biti pozvani na odgovornost, i nemoj da bude da ih nisam upozorio.
Imaju dovoljno vremena da dobro razmisle da li će spasiti dušu u poslednji čas i napustiti brod koji tone, omogućiti narodu da ponovo ustane i počne da se oporavlja, ili će sa njim srljati do kraja, koji je jako blizu!?
