Sporazum koji su u Ovalnom uredu Bijele kuće potpisali lideri Srbije i Kosova bit će, bez sumnje, predmetom detaljnih analiza, kritika, opservacija i, vjerovatno, dezinformacija, najmanje cijelu jesen. Svi aspekti ovog velikog političkog sporazuma, vjerovatno, najosjetljivijeg još od Dejtona naovamo, će biti pomno pretreseni.
Tražit će se gubitnici i dobitnici, a kada prođe prvobitna fasciniranost simpatičnim detaljima ovog neuobičajenog susreta, bit će prostora da se objelodani pravi značaj parafa koji su stavili Vučić i Hoti u prisustvu predsjednika Trampa.
Dva subjekta
Ono što je apsolutno jasno jeste da je srbijanski predsjednik Vučić bio daleko najviše izložen riziku kada je i pristao da uđe u Trampov vagon koji vodi ka normalizaciji odnosa Srbije i Kosova.
Sada, kada su pregovori završeni, i kada je potpisan dokument koji tretira ekonomske odnose dva subjekta koja se međusobno ne priznaju, mora se priznati da je iz svega Vučić izašao kao apsolutni pobjednik.
Bijeloj kući, cijelom Zapadu i regiji, pokazao se kao odgovoran, konstruktivan i zreo lider spreman na kompromise, a domaćoj javnosti kao beskompromisan borac protiv međunarodnog priznanja Kosova. Rizici i štete koje je, eventualno, mogao imati svedeni su na nulu, a prostor za njegov politički rast, nakon što je skinuo veliki teret, apsolutno je otvoren.
Vučić je u Vašingtonu prodao ono što je davno izgubljeno, a zauzvrat je, kada se naravno apostrofiraju botovske budalaštine na internetu, u najmanju ruku dobio legitimaciju kakvu nijedan lider niti država u regiji nisu imali posljednjih tridesetak godina.
Vučić je bio dovoljno hrabar da okrene leđa Moskvi i u Trampovoj avliji pristane na ono na šta nijedan raniji srbijanski lider nije smio ni pomisliti.
13 milijardi dolara
I ne samo to. Relevantni izvori iz Vašingtona potvrđuju da će sporazum iz Ovalnog ureda pratiti i značajno povećanje američke finansijske pomoći Srbiji i Kosovu, i to u više aspekata. Bivši šef diplomatije Kosova Petrit Selimi je spominjao cifru od oko 13 milijardi američkih dolara koji će biti ubrizgani kako bi se oživjela ekonomska saradnja i tako olakšala normalizacija odnosa.
Na izvjestan način, Vučić je u Vašingtonu napravio potez svoje političke karijere. Nema nikakvog razloga ni da Sarajevo to ne prizna. Tim prije što nijednog trenutka Vučić nije upao u trice i kučine koje su mu servirali iz Banje Luke. Možda iz ovoga treba izvući poruku i u Vučiću sada iskreno potražiti sagovornika za rješavanje i drugih regionalnih i međususjedskih otvorenih pitanja.
Zaharova se izvinila
Vučić se nakon Vašingtonskog samita našao i na udaru moskovskog portparola Marije Zaharove, visokopozicioniranog ruskog zvaničnika, koja je s podsmijehom podijelila na internetu sliku Vučića iz Ovalnog ureda.
No, vrlo brzo je reagirao Sergej Lavrov, a potom i Zaharova, koja se izvinila zbog pogrešnog tumačenja njene objave. To potvrđuje da Moskva ne gleda pretjerano blagonaklono prema Vučićevom potpisu u SAD, ali da ga ipak poštuje i ne želi ga potpuno gurnuti od sebe prema Zapadu. Cinični podsmijeh internet-ratnika je, očito, najjača kritika koju će Vučić bez problema preživjeti.
