Poslije telefonskog razgovora Vučića i Putina u posjet Srbiji uskoro stiže Sergej Lavrov, a poslije njega i Olaf Scholz. Sankcije Rusiji su i dalje glavna politička tema koja paralizira skoro sva druga područja
S jedne strane pritisak Evropske unije da Srbija uskladi svoju vanjsku politiku s EU-om i uvede sankcije Rusiji i s druge Rusija koja bi željela da Srbija ostane u statusu prijateljske zemlje koja ne želi sankcije. Kao prvi važan događaj u tom diplomatskom mozaiku je jučerašnji telefonski razgovor predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Rusije Vladimira Putina, piše Deutsche Welle.
Vučić s Putinom postigao ‘vrlo dobar dogovor’
Predsjednik Srbije je nakon razgovora priopćio da je Srbija s Rusijom postigla vrlo dobar dogovor, osigurana je nesmetana isporuka plina i da će cijena plina za Srbiju biti višestruko niža nego za druge u Evropi. Ta cijena je u ovom trenutku tri puta manja, a tokom zime će biti i deset do dvanaest puta manja, ističe Vučić. Ugovor će biti potpisan na tri godine, rekao je Vučić, i dodao da je od Putina dobio i saznanja kako se odvija situacija na terenu u Ukrajini.
”Postoje neki ponuđeni mirovni sporazumi na stolu u Moskvi, Kijevu i na Zapadu, ali to nije nešto čime bi se mi trebali baviti”, istaknuo je predsjednik Srbije.
Srbija kao značajan faktor
Telefonski razgovor dvojice predsjednika bio je ipak pod znakom pitanja što je izazvalo razne spekulacije u srpskoj javnosti. Kada je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio da takav razgovor nije ni bio planiran, to je za mnoge bio signal da je ugrožena prijateljska saradnja dviju zemalja te da Kremlj na taj način šalje poruku Beogradu.
Političke stranke u Srbiji su – svaka sa svojih pozicija – taj trenutak iskoristile za kritiku Vučićevog sjedenja na dvije stolice. Pristaše sankcija su to vidjele kao znak da se na Rusiju ne može ozbiljno računati, dok je takozvana patriotska opcija to vidjela kao šamar Vučićevoj nedosljednosti u odnosima s Rusijom.
Pokazalo se ipak da je međunarodna pozicija Rusije takva da je i Srbija previše značajan faktor da bi Moskva bez prijeke potrebe ugrozila dobre diplomatske odnose s Beogradom.
(Ne)sigurno snabdijevanje plinom
U svakom slučaju, osnovno pitanje nakon razgovora dvojice predsjednika je koliko Srbija može odahnuti kada je riječ o opskrbi plinom? Politički analitičar Dragomir Anđelković smatra da Srbija može i ne može odahnuti.
”Ako stvari promatramo u okviru rusko-srpskog dogovora mi smo svakako sigurni. S druge strane, rat i potencijalna kulminacija sukoba može dovesti do toga da u nekom momentu dođe do prekida snabdijevanja. Ali ne vjerujem da to može biti trajnog karaktera jer Evropa nema alternativu za ruski plin”, kaže Anđelković za DW.
Igor Novaković, direktor istraživanja Centra za međunarodne i sigurnosne poslove (ISAC fund), za DW ističe da će se tek vidjeti koliko je ovo samo komercijalni sporazum ili će on biti podložan političkim tumačenjima:
”Tu mislim prije svega kako bi se Rusija odnosila prema Srbiji ako bi ona zaista počela uvoditi sankcije, odnosno pridruživati se paketima sankcija Evropske unije. Čuli smo od pojedinih ruskih dužnosnika da oni imaju razumijevanja za poziciju Srbije, ali tu je sada pitanje gdje su granice tog razumijevanja i je li s druge strane Rusija – osim kada je riječ o plinu – uopće toliko značajna Srbiji”, naglašava naš sagovornik.
Diplomatska bitka EU-a i Rusije
Ruska diplomatska inicijativa se ipak neće zaustaviti na ovom telefonskom razgovoru, jer u Beograd 7. juna stiže i ruski šef diplomatije Sergej Lavrov. To će biti prvi posjet jednog visokog ruskog dužnosnika od početka rata u Ukrajini. Pretpostavlja se da će teme energetskog snabdijevanja, situacije u Ukrajini te sankcija i tom prilikom biti u prvom planu.
Posjet Lavrova će uslijediti samo nekoliko dana prije posjeta njemačkog kancelara Olafa Scholza Srbiji. Koliko će Srbija uspjeti pomiriti te dvije suprotnosti: inzistiranje EU-a na sankcijama Rusiji i želju Moskve da se to ne dogodi?
„Zapadni političari sankcije Rusiji izjednačavaju s odricanjem od naših nacionalnih interesa na Kosovu i u regiji, prije svega u Republici Srpskoj”, ocjenjuje Dragomir Anđelković. On dodaje „da Srbija zbog toga mora ostati u dobrim odnosima s Moskvom”.
„Moskva je faktor koji nam pomaže da branimo te ugrožene nacionalne interese. Ne bismo se trebali svrstavati na bilo čiju stranu – Rusija to od nas i ne traži – ali ako Zapad vrši pritisak na Srbiju onda to u Srbiji jača svijest da taj pritisak nije zbog Rusije nego zbog nas. Ako se to čini onda je to pokušaj da mi radimo protiv vlastitih nacionalnih interesa svojim rukama”, smatra Anđelković.
Simbolička važnost sankcija
Šteta za Rusiju od srpskih sankcija je minimalna, navodi Igor Novaković i kaže „da je za Moskvu mnogo bitnije ono što su druge evropske države već učinile. To više ima neku važnost u simboličkom smislu”.
Novaković navodi da je „Srbija na neki način sada u relativno dobroj poziciji, jer će do formiranja nove vlade proteći još nekoliko mjeseci a nije svakako dobro da tehnička vlada donosi takve odluke. A za dalje ćemo vidjeti”, ističe direktor istraživanja Centra za međunarodne i sigurnosne poslove (ISAC fund).
Sankcije – tačka svjetskih podjela
Sankcije Rusiji su i dalje glavna politička tema i moglo bi se reći da je ona paralizirala skoro sva druga područja političkog života u Srbiji. Dragomir Anđelković primjećuje da su sankcije Rusiji dio nekih globalnih događanja.
”Svi su ili uvodili sankcije Rusiji ili se tome suprotstavljali na ovaj ili onaj način i nastavljali saradnju s Rusijom. To je postala tačka podjela između zemalja euroatlantskog bloka i ostatka svijeta. Srbija tu nije izuzetak, jer su mnogi iskreno zabrinuti, ali tu ima i političkih zloupotreba. Jedni tu priliku koriste da pokažu lojalnost Zapadu, a drugi da pošalju poruku građanima da su vrlo patriotski nastrojeni, jer stavljaju, kako ga oni vide, srpski interes na prvo mjesto”, primjećuje Anđelković.
Pitanje odnosa prema Rusiji i EU-u je ključno političko pitanje u Srbiji već dvadeset godina, kaže Igor Novaković. ”To je bila linija podjela od 2000. godine, izvjestan period nakon toga to je bilo pod vodom da tako kažemo, ali je sada to ponovo isplivalo.”
„Činjenica je da je izvjestan broj političkih stranaka zahvaljujući protivljenju sankcijama Rusiji preskočio cenzus. Ali to je problem nedostatka kritičkog diskursa u Srbiji, problem je s proruskom propagandom, koja često dolazi direktno iz domaćih medija i ti mediji i danas imaju potpuno nekritički odnos prema onome što se događa u Ukrajini”, zaključuje Igor Novaković.
