Iako je tema vršnjačkog nasilja prisutna već decenijama, u posljednjim godinama sve je izraženija, što ukazuje na ozbiljnost situacije. S obzirom na globalne izazove, poput sveprisutnog utjecaja interneta i društvenih mreža, vršnjačko nasilje je poprimilo nove oblike, uključujući online nasilje i cyberbullying. Bez adekvatne prevencije i edukacije, ono može ostaviti duboke tragove, oblikujući ponašanje i stavove budućih generacija. Psihologinja i psihoterapeutkinja Tanja Tankosić Girt u "Novom danu" govorila je o psihološkim aspektima nasilnog ponašanja među mladima i važnosti emocionalne otpornosti. Dijana Marić iz Genesis Projecta iz Banjaluke predstavila je program sekundarne prevencije vršnjačkog nasilja koji nudi konkretna rješenja za smanjenje nasilja u školama.
Zabrinutost roditelja za sigurnost svoje djece u današnjem društvu postaje sve izraženija, jer se čini da nijedno okruženje, bilo da je riječ o školi, javnim prostorima ili mjestima gdje djeca provode svoje slobodno vrijeme, nije potpuno sigurno ni u emotivnom ni u fizičkom smislu.
“A djecu, naravno, negdje nam je prvi poriv da ih zaštitimo i da ih držimo u kući zatvorene ili da ih pokušamo nekako na neki drugi način braniti od toga. Međutim, njihove druge potrebe su onda zanemarene. Potrebu da su savršeni, potrebu da su malo van našeg nadzora i kontrole. I ovo je nešto što je društveni problem. Nije problem roditelja. Vrlo često se to nekako vraća, sve dolazi iz porodice, sve odlazi iz porodice. Naravno, to jeste tako. Međutim, i porodica, kao što možemo da vidimo, postaje poprilično nemoćna da na bilo koji način zaštiti svoju djecu”, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Tanja Tankosić Girt.
“Pretpostavlja se da je puno više onih koji trpe i šute i ne prijavljuju. To je veći problem i ja mislim da će se psihologinja složiti, pošto je to ipak njen domen, da dosta te djece nemaju hrabrost da prijave šta im se zaista dešava. Tako da neke naše nezvanične informacije pominju čak i 10% rasta, a opet u nekim drugim, recimo krajevima koji su u težim situacijama, ti procenti rastu i više. Opet napominjem, ovi naši procenti su procenti iz projekata koje smo mi odradili”, pojašnjava Dijana Marić.
Psihološki i društveni uzroci vršnjačkog nasilja
Vršnjačko nasilje je kompleksan fenomen koji ima brojne psihološke i društvene uzroke, a nije uvijek moguće ukazati na jedan jedini faktor. Najčešće se javlja kod djece koja se nalaze u periodu srednje adolescencije, kaže Tanja.
“Mnogo je faktora, to moramo da razumijemo. Skloni smo tražiti jedan uzrok ili jedan faktor. Međutim, to je nešto što je zaista jedna vrlo široka lepeza. Ono što je meni nekako bilo indikativno je to da se to općenito radi o djeci koja se trenutno nalaze u nekom razvojnom periodu srednje adolescencije. Srednja adolescencija to je period otprilike 14-16 godina. To su osmi, deveti i recimo razredi u našoj zemlji pa recimo prvi, drugi srednje. Otprilike, naravno, to nije nešto što je uklesano 100% u kamen, ali to jeste najrizičniji i najteži razvojno, psihološko-razvojni period za mlade za savladati. Tako da dio tih psiholoških uzroka svakako tražimo iz razvojnog tog momenta”, dodaje.
Psihologinja ističe da se u ovom razdoblju djeca suočavaju s potrebom da se odvoje od roditelja i drugih autoriteta, te postaju sve više podložmni utjecaju svojih vršnjaka.
“Autoritete traže na nekom drugom mjestu, kada im vršnjaci postaju mnogo važniji, kada žele više vremena da provode s njima. I čini mi se ono što se dešava između ostalog, puno je naravno uzroka, je to da se i odvajaju ako i nisu, za mnogo djece i nisu imali neke sisteme vrijednosti i neka uvjerenja koja ih neće skloniti od nasilja. Nasilje i agresija mogu imati više uzroka, u smislu reaktivne agresije, da se naravno branimo da smo agresivni ako nas neko napadne. Međutim, ono što postaje zapravo zabrinjavajuće je da to postaje kao neka crta ličnosti i to je ono što postaje nekako u tom smislu zabrinjavajuće. A agresija u svakom slučaju je odgovor na neke neugodne emocije i događaje koje djeca, odnosno mladi doživljavaju u tom periodu”, napominje.
Multidisciplinarni pristup u identifikaciji uzroka vršnjačkog nasilja
Kada je riječ o identifikaciji ključnih uzoraka vršnjačkog nasilja Genesis Project pristupa istraživanju koristeći multidisciplinarni pristup, koji uključuje širok spektar faktora kako bi se dobila potpuna slika o uzrocima nasilja među djecom.
“Imamo obuku školskog osoblja, saradnju sa centrima, socijalni rad, mentalno zdravlje… Gledamo da izvršimo identifikaciju uzroka uključujući socioekonomske faktore, dinamiku u porodici, odnos među vršnjacima. I opet se tu vraćam na naš, odnosno UNICEF-ov program sekundarne prevencije koji ima odličan instrument, odnosno individualne planove podrške i individualne planove brige koji to dijete stavljaju u jedan program praćenja njegovih problema i u slučaju da jedan plan ne uspije, postoji drugi plan. Postoji jedan kompletan hodogram šta se treba raditi za svako dijete i ako se to odradi kako treba, onda je rezultat kako treba”, objašnjava Dijana Marić z Genesis Projecta iz Banjaluke.
