Ovakvi ispadi nisu samo „još jedna tuča“. Oni su ogledalo našeg odnosa prema sebi, prema zajednici i prema onome što ostavljamo generacijama koje dolaze.
U vremenu kada nam dolazi dijaspora, kada bi zajedništvo i ponos trebali biti u prvom planu – mi se predstavljamo nasiljem, podjelama i primitivizmom.
Vrijeme je da se svi zapitamo: kuda idemo kao društvo ako su ovakvi incidenti postali „normalni“?
Da se ovakve scene više ne ponavljaju, potrebne su hitne i konkretne mjere:
1. Zakonska i institucionalna reakcija – Nasilnici moraju snositi posljedice. Policija, tužilaštvo i sudovi moraju pokazati da ovakvo ponašanje nije prihvatljivo ni tolerisano.
2. Veći broj osiguranja i prevencija na događajima – Organizatori lokalnih skupova moraju preuzeti odgovornost za sigurnost, uz jasno vidljivo prisustvo redara i po potrebi policije.
3. Edukacija i društvene kampanje – Potrebna je sistemska edukacija o mirnom rješavanju sukoba, kulturi govora i štetnosti alkohola u javnim okupljanjima.
4. Angažman lokalnih lidera i vjerskih zajednica – Oni koji imaju uticaj u zajednici moraju javno osuditi nasilje i pozivati na odgovorno ponašanje.
5. Uključivanje dijaspore u izgradnju zajednice – Umjesto da dolazak ljudi iz inostranstva stvara tenzije, potrebno je raditi na projektima povezivanja i zajedničkog ulaganja u bolju budućnost.
Vrijeme je da prekinemo začarani krug šutnje i neodgovornosti. Jer ako ne podvučemo crtu sada, uskoro možda nećemo imati zajednicu koju vrijedi okupljati.
