Jaka žila
Dušan kaže da je Predrag kopao bunar koji je bio dubok skoro 100 metara.
- Svakog domaćina obraduje kad ispred kuće “udare” dobri izvori vode za piće. Mi kažemo, otkrili smo dobru žicu. Voda za piće je blagoslov za svakog čovjeka i ljudi joj se posebno raduju. Radost je za nas, ali i za domaćina – govori Dušan.
U razgovor se uključuje i domaćin Goran Despotović, koji je kupio imanje u Suvom Polju i sada pokušava da ga renovira. Bez vode, kaže, ne vrijedi ništa ni počinjati.
- Majstori su mi rekli da kopaju dva metra dnevno u dubinu. Za bunar, dubok petnaestak metara, treba planirati rad od sedam do osam dana i izdvojiti skoro 3.000 KM – pojašnjava on.
Svi kopači bunara, a među njima je najpoznatiji Simo Tomić iz Glavičica, na neobičan način otkrivaju izvorište, držeći čvrsto u rukama dvije metalne šipke na mjestu gdje domaćin želi iskopati novi bunar.
Predrag Karać bunare kopa već 20 godina
Kad se žice pri krajevima same od sebe počnu savijati i ukrštati, to je znak da na tom mjestu postoji jaka vodena žila. Kad se postavi čekrk, kopanje bunara može početi. Dušan kaže da se ovaj posao obavlja oprezno, smireno i bez nervoze.
Kobne greške
- Svaka greška u ovom poslu može biti kobna. Ne smiješ dozvoliti bilo kakav kiks. Rizik se mora svesti na najmanju moguću mjeru. Nije isto kopati bunar u ravnoj Semberiji ili na Majevici. Zato se i cijena jednog iskopanog metra kreće od 100 do 150 KM. Cijene se ne mijenjaju više od četrdeset godina - kaže Dušan Mašanović.
Dodaje da na području Semberije još ima mnogo dobrih izvora, iako su šume odavno isječene.
Napajanje stoke
- U Kojčinovcu kod Bijeljine iskopao sam četiri bunara za farme. Mlijeko se prodaje po 40 feninga, a kad bi krave pile vodu iz vodovoda, to bi bila preskupa proizvodnja. Zbog toga se ljudi sve češće odlučuju za kopanje bunara - kaže Dušan Mašanović.
