U vrijeme kada njegovo ime puni novinske stupce, kada ga tabloidi razapinju po naslovnicama, u vrijeme kada mu se prijeti, kada se naziva izdajnikom i pučistom, ali i kada ga po anketama proglašavaju novim patrijarhom ili čak i predsjednikom – vladiku diseldorfskog i cijele Njemačke Grigorija (Durića) sreli smo u Crkvi Svetog Save u Diseldorfu, piše Deutsche Welle.
S obzirom na prijetnje koje dobiva posljednjih sedmica, a koje pojedini upoređuju s prijetnjama kosovskom političaru Oliveru Ivanoviću, nakon kojih je i ubijen – s leđa – nameće se pitanje da li se plaši za svoj život.
- Uopće se ne plašim. Ali isto tako ne sumnjam da ima osnova za strah. Bilo kako bilo, uvijek ću nastojati da govorim otvoreno i bez bojazni o stvarima za koje smatram da zaslužuju kritiku“.
A na konstataciju da ga napadaju na isti način kao Olivera Ivanovića, kaže: „Napadaju nas na isti način zato što pogrešno vjeruju da ću i ja biti političar, političar drugačijeg kova, i da ću raditi to što je radio Oliver ili pokojni premijer Zoran Đinđić, ili što je radio neko treći, četvrti, kao recimo pokojni Ivan Stambolić.“
Uvijek ću govoriti ono što mislim
Na konkretno pitanje da li će da ode u politiku, odgovara: "Političar zasigurno nikada neću biti", ali dodaje da će zato uvijek govoriti ono što misli, iako ne smatra da je to što govori idealno i nepogrešivo ili da nije podložno kritici.
- Kao crkveni lider i kao čovjek imam obavezu, ali i potrebu, da govorim istinu. A istina, kao što dobro znamo, nerijetko može da boli. I ne samo da može da boli onoga kome je upućena, već može da boli i onoga ko je izgovara. Ali to što nas istina može zaboljeti nipošto ne znači da treba da je prećutkujemo. Odgovornost prema zastupanju istine i razobličavanju laži tim je veća ukoliko vam je povjerena neka odgovorna pozicija u društvu. Ako bih se kao episkop Srpske pravoslavne crkve bojao da slobodno izreknem ono što mislim, kako bi tek onda povjereni mi narod mogao smoći hrabrosti da podigne svoj glas protiv neistina. Zato je važno da kao pastir govorim slobodno, a da potom takve riječ i stav oslobađaju one koji se eventualno plaše.
- Sve ovo se, naglašava, prije svega odnosi na djelatnost u živoj Crkvi, ali ponekad i na odnos prema problemima u društvu u kojem ta Crkva postoji. Jer Crkva nikada ne obitava u nekom vakuumu ili u kuli od slonovače, nego u konkretnom društvu koje ima svoje vrline i mane, i u kojem uvijek postoje manji ili veći problemi. Ako rješavanju nekih od njih, posebno onih koji se tiču čovjekove slobode i dostojanstva, Crkva svojim odgovornim istupom može da doprinese, ona je, mislim, i obavezna da to čini.
Ipak, zbog njegovog slobodnog i neuvijenog govora, protiv njega se već mjesecima vodi negativna kampanja. Ona se posebno zaoštrila nakon što je u jednoj izjavi pomenuo mlade ljude koji bi mogli da se žrtvuju za dobrobit Srbije - reko je vladika Grigorije.
Pitamo zašto baš riječ „žrtvovanje“?
- Žrtva je vrlo važna riječ. Žrtva je zapravo povezana sa služenjem. Onaj ko je spreman na žrtvu u bilo kom segmentu javnog djelovanja, treba da bude spreman i na to da uloži sve što ima, a da zauzvrat ne dobije ništa što je mjerljivo vagom ili mjerom ili brojevima. Ako hoćete nešto da doprinesete, morate da date, a ne da uzimate.
- Mnogo puta sam imao priliku da se osvjedočim da postoje ljudi koji žele da rade za dobrobit Srbije i vjerujem da će oni kad-tad izbiti u prvi plan. Oni su nešto dijametralno suprotno onome što se može vidjeti u rijalitiji programima, jer rijalitiji – Parovi i Zadruga – nisu prava Srbija i nisu samo to Srbi. Ni izdaleka. To je samo jedan djelić Srbije i našeg naroda uopšte, a Srbija i Srbi su ipak nešto više nalik na Svetog Savu ili na Nikolu Teslu ili Mihajla Pupina. Dakle, na ljude pametne, vrijedne, pobožne i spremne na žrtvu za opšte dobro - kaže vladika Grigorije.
Da ljudi budu slobodni
S obzirom na to da je već jasno rekao da neće biti političar, pitamo ga i ko bi danas bio dobar predsjednik Srbije? Ko bi, ako ne on, mogao da ujedini srpsku opoziciju i na narednim izborima 2022. pobijedi Aleksandra Vučića?
- To može da bude svaki dobar i pošten čovjek", kaže, ali i naglašava da je neophodan sistem u kojem nijedan predsjednik, premijer ili ministar „ne smije da radi ono što mu zakoni ne dopuštaju.
- Problem je u tome što kod nas kada neko dođe na vlast, bilo koju, misli da je postao sve i sva. Da je postao bog, makar i sa malim "b". To je ono što ja, kao kakav-takav intelektualac, i kao sveštenik i kao Srbin i kao hrišćanin, ali i kao demokratski opredijeljen čovjek, ne želim da gledam ravnodušno. To javno kritikujem i to je moj način borbe za to da ljudi budu slobodni i da se sprovode sve tekovine koje je hrišćanstvo uz pomoć drugih pametnih ljudi donijelo svijetu – a to je ukratko ova civilizacija u kojoj živimo - rekao je za DW Grigorije.
