S tim problemima će se i na početku nove akademske godine, početkom oktobra suočavati studenti koji su upisali fakultete u Bosni i Hercegovini.
Nakon završene srednje škole u Gornjem Vakufu/Uskoplju, gradiću u srednjoj Bosni, 19-godišnja Merima Behrem upisala je Fakultet zdravstvenih studija u 130 kilometara udaljenom Sarajevu.
Školarina za njen studij iznosi 3.000 maraka (oko 1.500 eura), s obzirom na to da je na listi studenata koji sami financiraju studij.
“Uplatili smo jednu ratu. Uz upisninu, biblioteku i ostalo to je oko 1.750 maraka. Bilo je problematično, roditelji su morali posuditi dio novca, ali smo nekako uspjeli”, kaže ova buduća studentica za Radio Slobodna Evropa (RSE).
“Bilo je problematično, roditelji su morali posuditi dio novca, ali smo nekako uspjeli”, kaže buduća studentica Merima Behrem.
U Bosni i Hercegovini ima 39 univerziteta koji posjeduju dozvolu za izvođenje nastave, a od toga je osam javnih, dok su ostali univerziteti u privatnom vlasništvu.
Njihov rad nije pod nadzorom države, s obzirom na to da je oblast obrazovanja u nadležnosti entiteta Republika Srpska, deset kantona u Federaciji BiH, te Brčko distrikta, kao zasebne administrativne jedinice.
CIJENA DIKTIRA IZBOR
Sa 25 fakulteta i akademija, kao punopravnih članica, Univerzitet u Sarajevu je najstariji i najveći univerzitet u Bosni i Hercegovini, a pohađa ga više od 27.000 studenata.
Merima se nalazi među više od 3.100 njih koji su upisali prvi ciklus studija na Univerzitetu u Sarajevu u prvom upisnom roku za novu akademsku godinu.
Redovni studenti koji na prijemnim ispitima ne osiguraju mjesto na listi onih koji su oslobođeni od školarine, moraju sami plaćati studij.
Cijena varira, od 1.000 maraka (500 eura) na fakultetima društvenih nauka do 7.000 maraka (3.500 eura) na studijima iz medicinske grupe.
Osim o zdravstvenom fakultetu, Merima je razmišljala i o upisivanju Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, ali je odustala zbog školarine koja iznosi 7.000 maraka (oko 3.500 eura).
“Nažalost, cijena diktira i izbor. Kad sam vidjela cijenu to me je dodatno odbilo”, kaže ona.
Školarina je samo jedna od troškova na koje se mora pripremiti njena porodica, koja živi od plaće njene majke dok je otac na birou za nezaposlene.
Najveći izdatak bit će mjesečna renta za grasonjeru u Sarajevu, za koju će morati izdvajati oko 470 maraka (oko 235 eura). Tako je i izračunala da će joj mjesečno za studiranje u Sarajevu, za stan i džeparac, biti potrebno oko 900 maraka (oko 450 eura).
Za stipendiju je aplicirala kod nekoliko fondacija, ali je nije uspjela dobiti, te se nada onoj općinskoj koja iznosi stotinjak maraka (oko 50 eura) mjesečno.
“Nije nimalo lako. Imamo u planu da vikendom radim u jednom kafiću. Fino mjesto, dnevnica oko 40 maraka (20 eura)”, kaže ona.
ŠTA JE RAZLOG VISOKIH ŠKOLARINA?
Univerzitet u Sarajevu od školarina godišnje prikupi između 18 miliona i 21 milion maraka (od devet miliona do 10,5 miliona eura).
Dodatano njegov rad iz budžeta Kantona Sarajevo financiran je sa 156 miliona maraka (oko 79,7 miliona eura), naveo je za RSE Rifat Škrijelj, dosadašnji rektor Univerziteta.
Škrijelj ističe da su osnovni razlozi visokih školarina, u prvom redu na studijima iz medicinske grupacije, troškovi za opremu i njeno održavanje, kao i i materijal za studentsku praksu.
Jedini način da visoko obrazovanje postane besplatno, kao što je to u Crnoj Gori gdje troškove studiranja pokriva država, Škrijelj vidi u tome da Kanton Sarajevo, koji je preuzeo pravo osnivača Univerziteta, preuzme i financiranje svih studenata.
“To je teorijski moguće, ali pitanje je da li je provedivo jer je to dosta novca. Vrlo je teško to očekivati brzo, ali kad bi naš osnivač ukinuo te visoke školarine i preuzeo da finasira školovanje, to bi moglo biti privlačno za studente i omogućilo bi da Univerzitet u Sarajevu pohađa veći broj studenata”, istaknuo je.
Školarinu i druge troškove studija utvrđuje Upravni odbor Univerziteta u Sarajevu, uz prethodnu saglasnost Vlade Kantona Sarajevo.
Od plaćanja studija na upisu u prvu godinu oslobođena su djeca poginulih boraca, dobitnika ratnih priznanja, ratnih vojnih invalida i djeca bez oba roditelja.
No, ta mogućnost odnosi se samo na studente s područja Kantona Sarajevo, ali ne i za one iz drugih sredina, kojih prema procjenama im oko 30 posto.
U Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo za RSE kažu da je visina školarine nepromijenjena u odnosu na prethodne godine.
Na upit da li je bilo inicijativa i konkretnih poteza da se ti troškovi umanje, odnosno da bude poboljšan status studenta, osobito onih koji dolaze izvan Kantona Sarajevo, iz Minisarstva su naveli da nemaju takve informacije.
STUDENTSKI DOMOVI GORI OD ZATVORA
Imran Pašalić, predsjednik Studentskog parlamenta Univeziteta u Sarajevu, kaže da, iako cijene studija nisu rasle, inflacija njihove proodice suočava sa velikim problemima.
“Medicinska grupacija fakulteta je najskuplja i tu su školarine i do 7.000 maraka. To je zaista visoko za standarde u BiH”, kaže Pašalić.
Najviše su pogođeni studenti koji dolaze izvan Kantona Sarajeva jer su uz studij prisiljeni plaćati i stanove, s obzirom na to da su uvjeti života u studentskim domovima loši.
U okviru Studentskog centra Univerziteta u Sarajevu postoje domovi u naseljima Nedžarići i Bjelave, koji imaju kapacitet da prime oko dvije hiljada studenata.
No, studenti godinama upozoravaju na loše uvjete života u njima, a početkom ove godine su izlazili i na proteste.
“Katastrofalna situacija, a često se može čuti da je bolje u nekim od zatvora nego u domovima. Najblaže rečeno, to je jedna velika bruka za Sarajevo, da se u takav prostor uopće nekoga smjesti”, ističe Pašalić.
Problem vidi u nedostatku političke volje da se situacija značajnije promijeni.
“Znam da je u proteklom periodu resorno kantonalno Ministarstvo adaptiralo dva toaleta, ali to nije dovoljno. Imate tako situaciju da je ispod restorana kotlovnica koja svakog trena može eksplodirati. To je, dakle, sigurnosni problem, krov se urušava i pada na kotklovnicu i niko to ne rješava”, kaže Pašalić.
U kantonalnom Ministastvu za RSE kažu da su u ovoj godini pomogli Studentskom centru Sarajevo u otplati poreznog dug,a u iznosu od 1.200.000 maraka (oko 600 hiljada eura).
Također, izdvojeno je 55.000 maraka (oko 28.000 eura) za kupatila u Studentskom naselju “Bjelave”, a potpisan je i sporazum o nabavci softverskog rješenja za modernizaciju kuhinje.
Ističu da trenutno rade na pronalaženju potencijalnih investitora za veće infrastrukturne projekte.
KAKO PLATITI STUDIJ?
Lejla Kasumović iz Jajca, u srednjoj Bosni, studentica je druge godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, a školarinu plaća 6.000 maraka (3.000 eura).
“Školarina je dosta visoka. Moguće je platiti u dvije rate. Jednu odmah na početku prije upisa, a sljedeću na početku ljetnog semstera. Uz to, moramo kupiti knjige, priručnike, radne sveske, i sve je jako skupo”, kaže ona.
Na prvoj godini studija Lejla je živjela je kao podstanar, ali je zbog visoke rente od oko 500 maraka (oko 250 eura) od toga odustala i od oktobra će stanovati u studentskom domu koji je u vlasništvu Islamske zajednice u BiH.
Kako kaže, mjesečni troškovi stanovanja, ishrane, džeparca i putnih troškova za odlazak kući, iznose i do 1.000 maraka (oko 500 eura).
I Lejla, također, prima samo stipendiju od Općine Jajce koja iznosi oko sto maraka mjesečno (oko 50 eura).
“Trudimo se i borimo na sve načine. Naravno da nije lako, posebno kad krenemo od svih troškova. Koliko god se želimo samo posvetiti samo fakultetu i učenju desi se da, uz sve to morate brinuti kako ćete platiti školarinu i kupiti knjige”, kaže ona za RSE.
KAKVA JE SITUACIJA U OSTALIM GRADOVIMA?
Oko 17.000 studenata studira na dva univerizteta u Mostaru, na jugu BiH.
Na Univerzitetu “Džemal Bijedić” i Sveučilištu u Mostaru cijene studija su niže nego u Sarajevu, no studenti se, ipak, suočavaju s visokim troškovima.
Amir Čaušević, predsjednik Unije studenata Univerziteta “Džemal Bijedić”, kaže da školarine na studijima farmacije, turizma, poslovne informatike i Fakultetu informacijskih tehnologija iznose od 1.800 do 2.200 maraka (od 900 do 1.100 eura).
Kako kaže, na ostalim fakultetima na tom univerzitetu, dva semestra koštaju 400 maraka (200 eura).
“Dakle, školarina važi za sve i svi koji upišu fakultete moraju to plaćati”, ističe on za RSE.
Uzrok problema vidi u višegodišnjoj praksi da dva univerziteta nisu uvrštena u budžet Hercegovačko-neretvanskog kantona, nego dobijaju grant sredstvima.
“Nema političkog dogovora da se i Univerzitet i Sveučilište stave u budžet i da im se povećaju tranše. I jedna i druga strana smatra da ne treba postojati ili Sveučilište ili Univerzitet i to je najveći problem. Umjesto da nađu kompromis i da oba univerziteta rade u interesu razvoja BiH”, kaže on.
U tom gradu postoje i dva studentska doma. Jedan u okviru Univerziteta, a drugi u okviru Sveučilišta u Mostaru. Mogu ukupno primiti nešto više od 500 studenata.
Studentski dom Univerziteta “Džemal Bijedić” otvoren je prošle godine i ima kapacitet za 160 studenta, koji za dvokrevetnu sobu plaćaju 21 marku (nešto više od 10 eura), a za jednokrevetenu 121 marku mjesečno (oko 60 eura).
“Nažalost, kapacitet je mali, pa ostali moraju naći stan, a oni koštaju i do 600 maraka (300 eura), što utječe na studentski standard. Poznajem studente koji nisu dobili dom i odustat će od studiranja, jer ne mogu plaćati”, ističe Čaušević.
Kako kaže, ukupni troškovi studenata koji su smješteni u dom iznose oko 350 maraka (175 eura), dok oni koji iznajmljuju stanove moraju izvodjiti i do 800 maraka (400 eura).
“No, problem je što nema neka centralna menza koja bi u istom trenutku mogla primiti više studenata”, kaže on.
STUDENTSKI TROŠKOVI U RS
S visokim troškovima studiranja i stanovanja suočavaju se i studenti u Republici Srpskoj, drugom bh. entitetu.
Na Univerzitetu u Banjaluci, drugom po veličini u BiH, studira oko 15.000 studenata. Odluku o visini školarine svake godine donosi Vlada Republike Srpske, a ovisno o studiju prvi ciklus košta od 1.000 do 4.000 maraka (od 500 do 2.000 eura).
Devetanestogodišnj Aljoša ove je godine upisao Medicinski fakultet u Banjaluci i studij se godišnje plaćati 4.000 maraka.
“To je samo jedan od troškova. U njega ne ulazi cijena udžbenika, upisnina i to je oko 4.500 maraka (2.25o eura) kad se sve zbroji. Moja porodica je radnička. Daju mi novac za školovanje, ali to nije dovoljno pa sam primoran da radim kao konobar”, kazao je.
Od plaćanja studija na području RS oslobođena su, među ostalima, djeca poginulih boraca iz ratnih 90-ih i djeca ratnih vojnih invalida. Entitetskim vlastima je, također, prije nekoliko dana, upućena inicijativa i da ta olakšica bude osigurana i za studente iz porodica sa četvero i više djece.
Kao i u ostalim gradovima u BiH, cijene stanova su proteklih godina rasle, pa je studentima gotovo nemoguće iznajmiti stan po cijeni manjoj od 400 maraka (oko 200 eura).
BIH ZADNJA U EVROPI
U Bosni i Hercegovini živi tek nešto više od pola miliona visokoobrazovanih osoba, što je ispod 15 posto ukupnog stanovništva zemlje.
To je ujedno i najmanji udio stanovnika sa visoko školskim diplomama na području Evrope, pokazali su nedavno objavljeni podaci Evropske agencije za statistitku, EUROSTAT-a za 2023. godinu.
Lamija Tanović, umirovljena univerzitetska profesorica iz Sarajeva, kaže za RSE da takvi rezultati nisu iznenađujući, ukoliko se ima u vidu politička i ekonomska situacija u zemlji protekle tri decenije i masovno iseljavanje stanovništva.
Jedan od razloga za poražavajuću statistiku o broju fakultetski obrazovanih, Tanović vidi i u nedostupnosti visokog obrazovanja.
“Došlo je neko čudno i jako teško vrijeme i jedan od razloga zašto sve manje mladih studira jeste i ta nemogućost da pokriju troškovi iz nekih normalnih kućnih budžeta”, kaže Tanović.
Pri tome, kako ističe, nedostaje socijalna država, a javni univerziteti više nisu državni, nego kantonalni, s obzirom na to da su u Federaciji BiH u nadležnosti kantona.
“I to nije dovoljno da se održe, pa se naplaćuju usluge studentima. Također, u vrijeme kad sam ja studirala, nisam poznavala nikoga da nije imao neku stipendiju. Danas, naše vlasti daju neki ‘ukras’ od sto maraka i još se hvale kad dodjeljuju te kukavne stipendije”, ističe Tanović.
Pozicija na evropskom dnu po broju visokoobrazovanih, smatra Tanović, nikoga ne treba čuditi, jer vlasti u BiH posvećuju najmanje brige uvjetima studiranja.
“I u Americi sutdenti plaćaju ogromne cifre, ali su u stanju da podignu kredit koji poslije vraćaju. Naši mladi nemaju šansu ni izvor odakle da pokriju troškove. Istovremeno, uzmite Skandinaviju, tamo nema nikavog plaćanja, i još je mnogo takvih evropskih zemalja”, ističe ona.
U Bosni i Hercegovini je u posljednjih deset godina broj upisanih na fakultete pao za oko 35.000, a zabilježen je i pad upisanih u osnovne i srednje škole.
