Sa tugom smo primili vijest, da ja na ahiret preselio Adem Lepir poznat kao “Mujezin”.
Dedo kojeg smo svi voljeli, uvijek je imao osmijeh na licu, bombonu u džepu, milu ćehru, cvijet na biciklu. U osamdesetim godinama je vozio bicikl, snimio CD, pješačio, skoro svaku džumu mujezinio.
Volio sam ga, nekada, dok bih ga gledaj, mislio sam da pričam sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Mislim da ne postoji džamija, mesdžid na našoj općini, gdje ovaj dobri insan nije ezan proučio i mujezinio. Volio je to, imao je duši drag glas, specifičan, nježan, poput blagog vjetra koji miluje lice.
Adem je bio insan za primjer. Mumin, Bošnjak, legenda naše male čaršije. To su one duše, koje ustavljaju trag na ovoj prolaznosti.
Allah ti lijepi džennet dao, dedo naš.
