Od spomenutog broja kompanija, male kompanije čini ukupno njih 27.595 ili 85.45 posto, srednje 3.588 ili 11,11 posto, dok velikih ima 1.109 ili 3,43 posto. Ukoliko broj kompanija usporedimo sa podatkom o ostvarenim prihodima od prodaje, može se vidjeti da 85,45 posto kompanija ostvaruje 8,867 milijardi KM prihoda od prodaje, ili 13,54 posto. Sa druge strane, 1.109 velikih kompanija, ili 3,43 posto od ukupnog broja, ostvaruje 44,385 milijardi KM prihoda od prodaje ili 67,78 posto.
Ovo nam u stvari pokazuje, da ipak u BiH mali broj velikih kompanija ostvaruje 2/3 ukupnih prihoda od prodaje, te da su oni okosnica ekonomskog sistema BiH.
Kada su u pitanju koncentracija firmi i privredne aktivnosti prema regionima u BiH, većina ukupnog broja registriranih firmi skoncentrirana je u dvije najveće administrativne regije - Kanton Sarajevo i Banjalučka regija.
Od ukupnog broja firmi u BiH, sjedište samo u ove dvije regije ima 43,61 posto kompanija. Ukoliko se broj regija proširi na prvih pet, onda one čine gotovo 3/4 ukupnog broja firmi. S druge strane, ukoliko analiziramo podatke za pet najlošijih regija, vidimo da se tu nalazi 5,65 posto od ukupnog broja kompanija u državi, što je veliki nesrazmjer između top pet najvećih i najmanjih regiona. Upravo ovaj podatak pokazuje, koliko su neki regioni razvijeni od drugih.
Kada su u pitanju velike kompanije, među top pet djelatnosti, četiri se odnose na trgovine.
Interesantni podaci odnose se na usporedbu ukupnih prihoda od prihoda od prodaje za sva preduzeća sa troškovima plate. Troškovi plata za sva preduzeća su iznosili 8,935 milijardi KM, što čini 13,65 posto ukoliko ovaj podatak usporedimo sa ukupnim prihodima od prodaje, što čini i prosjek za sva preduzeća. Ipak, ukoliko analiziramo omjer prihoda od prodaje i troškova plata na nivou malih, srednjih i velikih preduzeća, mogu se primjetiti odstupanja.
Za mala preduzeća, ovaj omjer znatno je veći od ukupnog prosjeka i iznosi 19,18 posto. U principu, ovo znači, da u prosjeku jedan radnik firmu košta 19,18 posto ostvarenih prihoda po radniku. Nešto povoljnjiji omjer je za srednja preduzeća, te on iznosi 16.15 posto, ali je i ovaj broj iznad ukupnog prosjeka.
Prema ovim podacima, velika preduzeća su najefikasnija, te njih radnik košta 11,85 posto od ukupnih prihoda od prodaje, što je ispod prosjeka. Interesantno je da se 58.86 posto svih troškova plata generiše u velikim kompanijama, dok ostatak od 41,14 posto u malim i srednjim kompanijama.
Razloge treba tražiti i u činjenici da velika preduzeća zbog ekonomije obima, mogu ostvariti veće prihode od prodaje. Drugi razlog za ovaj omjer može biti da među top velikim kompanijama ima znatan broj trgovačkih preduzeća, gdje su plate, prema zvaničnim statističkim podacima znatno niže od prosječnih plata.
Kada su u pitanju prihodi od izvoznih aktivnosti, dobiveni rezultati dosta su skromni za naša preduzeća, a u konačnici i za državu. Prema zvaničnim podacima od 65,485 milijardi KM prihoda od prodaje, koliko su ukupno ostvarile naše kompanije, samo 15,42 posto ostvareno je od prihoda od izvoza ili 10,099 milijardi KM. Očekivano, oko ili iznad ovog prosjeka su srednje i velike kompanije. Od ukupnih prihoda od izvoza, velike kompanije realizuju 69,06 posto, dok ostatak se odnosi na male i srednje kompanije.
Ipak, i ovi rezultati dosta su skromni, što u stvari pokazuje da smo mi zemlja gdje kompanije većinu svojih prihoda ostvaruju u poslovanju sa drugim preduzećima iz BiH. S obzirom na to da smo mi malo tržište, za očekivati je da će kompanije iz BiH, bez obzira na veličinu u narednom periodu svoj prostor za ekspanziju i tržišni plasman tražiti i na inostranim tržištima.
Velike kompanije, iako imaju najveće omjere prihoda od prodaje i prihoda od izvoza, državi u relativnom iznosu najmanje uplate poreza na dobit. Kada su u pitanju troškovi plata, tu imaju povoljan omjer, u odnosu na male i srednje kompanije. Kada se ovaj omjer usporedi sa ostvarenom apsolutnom i relativnom neto dobiti, vidi se da postoji veliki prostor za povećanje plata radnika.
S obzirom na to da su ovdje većinski zastupljenje firme, koje na osnovu zvaničnih statističkih podataka radnike prijavljuju na plate koje su ispodprosječne, prostora za rast plata radnika definitivno ima, što ne bi ugrozilo poslovne aktivnosti firmi, a sa druge strane, makroekonomski gledano, dovelo bi do rasta agregatne potrošnje, koja je ključni faktor za dostizanje bržeg ekonomskog rasta BiH.
