Primjerice, može li hrvatsko gospodarstvo i nakon lipnja ostati u fazi hibernacije, životno ovisno o državnoj "infuziji“? Kakvi su izgledi da iz europske blagajne dobijemo koliko-toliko izdašnu financijsku pripomoć za održavanje gospodarskog života i sprečavanje težega kolapsa?
Pa onda ekstremno važno - koliko će se Hrvatska morati zadužiti da bi barem do kraja godine zadržala minimalnu gospodarsku vitalnost? I koliki teret dodatnog duga može podnijeti? Koliko bi se, ostanemo li zaključani, mogla povećati nezaposlenost koja već danas probija prognoze najtvrđih pesimista? Koliko bi se u situaciji kronične koronakrize realno smanjile plaće, svima, ne samo u javnom ili privatnom sektoru ekonomije? Što će u tom slučaju biti s potrošnjom kao permanentno glavnim zamašnjakom hrvatskoga BDP-a? Koliko će Hrvatska u tom razdoblju izgubiti već samim time što još nije članica eurozone i što je zbog toga isključena iz glavne matice europske financijske pomoći?
Odgovori u značajnoj mjeri ovise o onom dijelu ponašanja virusa na koji ne možemo utjecati kontroliranim protumjerama. Epidemiolozi kažu kako nije nemoguće da se virus povuče, kao što nije nemoguće da se nakon moguće ljetne stanke, za koju još ne znamo hoće li je biti, vrati u jednakom ili mutiranom obliku, jači ili slabiji. Možemo li preživjeti produljenu hibernaciju?
Sve ovisi o tome što znači "produljena". Zasad znamo da će se za početna tri mjeseca blokade država morati zadužiti oko 75 milijardi kuna. Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke, nedavno je rekao da novca na domaćem i inozemnom tržištu ima i da su u ovom trenutku uvjeti zaduživanja još povoljni. Koliko dugo će biti? To, između ostaloga, ovisi i o tome koliko će dugo svijet biti blokiran.
Oprezni Zdravko Marić, ministar financija, uoči pregovora sa sindikatima (treba li ili ne smanjiti plaće u javnom i državnom sektoru) pozvao je prošli tjedan sve sudionike na razuman pristup u ozbiljnoj situaciji. "Nama mjesečno za funkcioniranje države treba između 13 i 15 milijardi kuna. Plaće u tom cijelom iznosu su negdje oko 2,5 milijarde kuna i nisu jedina stavka. Tu su mirovine, ali i zdravstveni sustav i socijala, treba sagledati sve stvari i mjere koje smo uveli za gospodarstvo", rekao je. Kao i Vujčić, on misli da Hrvatska može izdržati ovo stanje, ali uz opasku kako će "biti teško ova tri mjeseca, a stvari bi dalje mogle biti još teže i kompleksnije". U prijevodu, ne popustimo li mjere blokade uskoro, život na državnoj infuziji bit će izuzetno težak.
Branko Milanović, profesor na Gradskom sveučilištu u New Yorku, čiji je rad velikim dijelom fokusiran na nejednakosti u raspodijeli prihoda, u svojem je nedavnom članku za američki znanstveno-politički magazin Foreign Affairs upozorio na mogućnost da pandemija izazvana koronavirusom, potraje li, dovede do urušavanja društva na koje smo se naviknuli.
"Čak i jedan mali, naoko nevažan detalj, da svatko tko ulazi u neku zemlju uz putovnicu i vizu mora pokazati i uvjerenje da nije zaražen, predstavljao bi značajan odmak od naše današnje percepcije globaliziranog svijeta u kojemu smo se naviknuli vidjeti milijune ljudi u slobodnom pokretu", piše Milanović. Upravo taj detalj – potvrda o negativnom testu na koronavirus – spominjao se nedavno pri prvoj najavi mogućeg ljetnog otvaranja granice češkim turistima za dolazak u Hrvatsku.
Hrvatska ovisnost o turizmu u svim se dosadašnjim scenarijima života s pandemijom i u prvim razdobljima nakon nje pokazala značajnim problemom. Nedavne statistike Eurostata pokazale su da u EU po udjelu zaposlenih u turizmu u odnosu na ukupnu zaposlenost očekivano prednjači Grčka, gdje u djelatnostima usko vezanim uz turizam radi više od četvrtine zaposlenih, kao i Cipar s petinom zaposlenih. U vrhu su još Irska s 14 posto, ali tu je riječ o drukčijoj vrsti turizma od "kupališnog". Blizu tom nesretnom vrhu su još po strukturi ekonomije inače vrlo različite Hrvatska i Austrija (13 posto u ukupnom broju zaposlenih) te koronavirusom najviše poharana Italija (11 posto).
Hrvatski je problem udio turizma u BDP-u, koji prelazi dvadeset posto, a onda i struktura samog turizma u kojoj inozemni gosti sudjeluju s 86 posto ukupne potrošnje. U scenariju umjerenog omekšavanja mjera, pa i s najavljenim poticajnim mjerama za (petodnevni) dolazak domaćih gostiju na obalu, gubitak turističke industrije bit će značajan. Svaki lošiji scenarij, a Međunarodni monetarni fond predstavio je prošlog tjedna moguća tri, na obalu donosi potpuno zamrzavanje turizma kao najjačeg sektora ekonomije. Uz već zamrznuti, izvozu orijentiran AD Plastik, jer autoindustrija je uspavana, i kolaps izvoza poljoprivrednih proizvoda, stižemo vrlo blizu krahu sustava.
