Trenutno su u Sarajevu nakon što su ispitani u Terenskom uredu Bihać - služba za poslove sa strancima, a čelni čovjek Ministarstva sigurnosti BiH Dragan Mektić otkriva kako će “učiniti sve da se mladićima osigura povratak kući”. Pritom Mektić nije štedio hrvatsku policiju ponovivši tvrdnje nigerijskih mladića da su im oduzeli mobitele i nad njima upotrijebili prisilu te ih maltretirali.
U rasvjetljavanju slučaja dvojice Nigerijaca, od kojih jedan, kako saznaje Jutarnji.hr, ipak nema 18 godina kako su on i prijatelj ustvrdili bosanskim medijima već 29, a što je vidljivo i na njegovim dokumentima, intenzivno radi hrvatska policija. Neke od tvrdnji, počevši od dana navodne otmice u Zagrebu, MUP je demantirao činjenicama poput službenog podatka da su se dan poslije mladići osobno i uz predočenje dokumenata odjavili u Omladinskom hostelu u Petrinjskoj ulici, udaljenom 100-tinjak metara od policijske postaje, gdje je njihov treći kompanjon zatražio azil pošto mu je propao dvostruki pokušaj ulaska u Sloveniju.
"Ljubazni i dragi"
S obzirom na informacije iz Nigerije kako se 18-godišnji Abia bavi profesionalno nogometom i u tom je sportu doista maher, Jutarnji.hr je došao do nekoliko sudionika 5. svjetskog međusveučilišnog prvenstva u Puli na kojem su Nigerijci sudjelovali od 14. do 16. novembra. I svi su oni redom rekli isto: “Četveročlana ekipa studenata iz Nigerije bila je bez opreme i nisu imali pojma kako se igra stolni tenis jer im je loptica letjela posvuda”. Da je to možda i tačno, otkrivaju još i druge činjenice, da mladići, primjerice, sa sobom nisu imali rekete, dresove, opremu...
- Dečki nisu imali rekete sa sobom već su ih posuđivali. Nisu imali ni opremu. Igrali su u hlačama i jakni. A jedan je čak igrao i s vunenom kapom na glavi, što mi je bilo posebno čudno. Igra im je bila nikakva, doslovno nula bodova. Vrlo loši od prve do zadnje minute. Ali kad sve to stavimo na stranu, bili su jako ljubazni, prijateljski raspoloženi, iznimno dragi i vrlo kulturni - rekao je za Jutarnji list Luka I., jedan od sudionika natjecanja. Nigerijska ekipa mu, dodaje, nije djelovala uplašeno, ali su se pomalo čudili svemu.
Podsjetimo, Eboh i Abia u Hrvatsku su s još troje sunarodnjaka doputovali 12. novembra. Imali su važeće vize s rokom trajanja od šest dana od dana aktivacije, a koje im je izdalo hrvatsko veleposlanstvo u Pretoriji kao studentima koji na natjecanju predstavljaju Tehničko sveučilište iz Owerre.
Istekla viza
Nakon natjecanja su se razišli. Jedan je dva puta pokušao ući u Sloveniju da bi na kraju u Zagrebu prijavio prvo gubitak putovnice, a potom u istoj policijskoj postaji na temelju “izgubljenog” dokumenta zatražio azil.
U isto vrijeme, voditeljica grupe i jedan student su u različitim intervalima napustili Zagreb i vratili se u Nigeriju, dok su Eboh i Abia odsjeli u hostelu od 16. do 18. gdje su, dan za danom, produljivali boravak ignorirajući pritom istek vize kao i datum leta za Istanbul. Prema njihovim tvrdnjama, do Nigerije nisu stigli jer su ih policajci u centru Zagreba izvukli iz tramvaja te prebacili kombijem, zajedno s drugim migrantima, u šumu u Bosni gdje su završili u kampu Miral u Kladuši.
Je li riječ o još jednoj u nizu zloupotreba sportskih natjecanja s ciljem nezakonitih migracija tokom koje su se mladići prepustili u ruke krijumčarima koji vrlo aktivno po Zagrebu djeluju i pritom zarađuju na tuđoj nevolji ili je, pak, u pitanju nešto drugo, pitanje je na koje odgovor intenzivno traže hrvatske, bosanske i nigerijske vlasti. Možda će odgovor na to pitanje dati njihova komunikacija mobitelom na kojoj kriminalisti intenzivno rade.