Starije generacije se ovih dana sigurno sjećaju, kada se nazirao početak sukoba na našim prostorima, krenuvši od Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, da bi se kasnije prenio i na teritorij Kosova i Metohije.
Najbolja ilustracija tih teških i turobnih dana jeste video snimak, odnosno intervju, koji je snimio novinar YUTEL-a sa vojnikom JNA negdje na borbenom položaju.
Radi se o vojniku porijeklom iz Bosne koji je bio stacioniran u kasarnoj JNA u Karlovcu gdje je bio na odsluženju vojnog roka, vojnik koji je imao samo 19 godina i nije shvatao šta se dešava oko njega.
Tog dana, s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, izgubio je trojicu prijatelja, ali i dalje nije shvatao ko to na njega puca niti je znao na koga on treba da uzvrati paljbom. Znao je samo da je živ i da tu informaciju mora prenijeti, na bilo koji način, svojim roditeljima.
Ostao je upamćen po rečenici: ¨Oni kao hoće da se otcijepe, a mi im kao nedamo¨, koja na najbolji način govori koliko on u stvari ne želi biti tu niti može da razumije zbivanja oko njega.
Jedino što je tražio od novinara je da se apelira putem medija da ludilo koje je krenulo stane, jer jedino što on želi jeste da se vrati kući. U tom trenutku nije mogao ni da pretpostavi da će se vjetrovi rata još brutalnije prenijeti i na teritorij BiH.
U njegovim očima se može vidjeti ta želja za opstankom, želja da ludilo prestane, sav taj besmisao uskovitlan sa strahom, čežnjom i srdžbom, jer jedino kada čovjek opsjeti dah smrti, shvati koliko zaista vrijedi život.
