Udruženje „I mi se budimo“ iz Ključa osnovano je prije deset godina s ciljem podrške osobama s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. U ovoj maloj općini ovo je jedino udruženje takvog tipa i danas ima veliku ulogu u društvenom životu te lokalne zajednice.
Alfa i omega udruženja je Azra Blažević, inače glavna organizatorica svih aktivnosti i osoba koja osmišljava i piše projekte kojima se finansira njihova djelatnost.
Cilj osnivanja našeg udruženja bio je okupiti i izvesti u javnost djecu, mlade i odrasle osobe s invaliditetom i ukazati da oni treba da budu ravnopravni članovi našeg društva. U našoj lokalnoj zajednici njihov status je bio jako loš, a u međuvremenu se u poslednjih deset godina popravio, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi mi roditelji to željeli, jer ja sam i sama majka četvoro djece, od kojih su dvoje sa stopostotnim invaliditetom. Pokušavam da svoju djecu jednostavno uključim u sve sfere života, kaže Blaževićeva.
Azrina desna ruka i predsjednik Udruženja „I mi se budimo“ je njen suprug Muhamed. Udruženje je do sada realizovalo niz programa i projekata s ciljem socijalizacije, edukacije i pomoći svojim štićenicima. Trenutno okupljaju dvadesetak osoba s poteškoćama u razvoju različitih starosnih uzrasta, počevši od djece do odraslih osoba. Radi se o licima koja imaju posljedice cerebralne paralize, Daunovog sindroma, autizma ili drugih fizičkih ili mentalnih oštećenja. Udruženje „I mi se budimo“ za svoje štićenike je svojevrstan prozor u svijet i mjesto gdje se mogu družiti i upražnjavati mnogobrojne aktivnosti te osjećati se zadovoljno i spokojno.
Okupljamo osobe s kombinovanim smetnjama, brojimo oko 25 članova, međutim neki naši štićenici su u institucijama na školovanju, tako da trenutno imamo 17 članova. Radi se o mladim osobama, a aktivnosti koje provodimo ogledaju se u organizovanju radionica kompleksne rehabilitacije u koje su uključeni, volonteri, roditelji i socijalni radnici koji pružaju neophodnu stručnu pomoć, objašnjava Blaževićeva. Udruženje „I mi se budimo“ koristi prostorije stare škole u centru Ključa, a zahvaljujući vlastitom entuzijazmu i sredstvima, obnovili su ih i uredili. Štićenici, njihovi roditelji i pratitelji, druže se jednom sedmično, a u radu s njima angažiran je i socijalni radnik, a često i drugi društveni djelatnici.
Također, često organiziraju putovanja i ekskurzije koje njihovim štićenicima mnogo znače. Ljubav, razumijevanje, poštovanje i međusobna podrška osjećanja su koja smo mogli osjetiti tokom boravka i posjete ovome udruženju i njihovim članovima. Kažu da imaju podršku lokalnih vlasti i zajednice, ali da bi ona mogla biti i snažnija, kako bi se osobe s poteškoćama u razvoju pobijedile sve predrasude i u što većoj mjeri se integrisale u život društvene zajednice.
