Ali, reći ću vam šta sam naučila…
Život ne bi trebao biti nesretan. On ne bi trebao biti izuzetno bolan. Ne bi trebao da vas isušuje ili guši.
Postoje li dijelovi života koje će učiniti da se osjećate na ovaj način? Da. Apsolutno. Ali zašto? Morate se pitati zašto. Zašto nam je potrebno da prolazimo kroz ove stvari? Da li je to zbog toga da postanemo strpljivi i da ih podnosimo stoički? Da li je pasivno trpljenje ono šta zovu “sabur” ili strpljenje?
Apsolutno ne.
Zapravo, prolazimo kroz patnje i bol zbog upravo suprotnih razloga: Kako bi nas gurnuli prema promjenama. Prema pokretu. Prema rastu. “Sabur” ne znači stajati mirno. “Sabur” ne znači biti pasivan. Sabur je izdržljivost koja je potrebna da bi se napravila promjena koja vas vodi ka kretanju bliže onom mjestu koje nam je Allah Dž.š. odredio.
Bog je stvorio bol, kako u fizičkom, tako i u duhovnom svijetu, da bude poziv na buđenje. Bol je kao motivator i pokretač akcije, kretanja i promjene koja će ublažiti tu našu patnju.
Kada osoba ima infekciju, osjeća groznicu. Kad je srce čovjeka začepljeno, iskuse bol u prsima, ili srčani udar. Osoba može ignorirati groznicu ili bol u prsima i nazvati je “strpljenjem” ili “saburom”. Ali, ako se ta bol dugo ignorira ili je samo odlažemo, bolest će se povećavati. Dok nas na kraju ne ubije. Bol je upozorenje. Alarm za uspavanu dušu.
Ako se osjećate kao da se gušite, to je vjerojatno zato što ne dobijate dovoljno kisika.To važi i za duhovno i emocionalno.
Budite dovoljno hrabri da duboko kopate. A onda poduzmite akciju i promjenu koja je potrebna da spasi vaš život.
Međutim, budite oprezni. Nikada, nikada se nemojte sami upustiti na taj novi put. Tražite snagu i pomoć od Allaha Dž.š. Samo se tada nećete nikada utopiti ili izgubiti na tom putu.
