Veselin Vladimir Zvekić poznati je influenser iz Srbije, kojeg na društvenim mrežama prati više od 300.000 ljudi širom našeg regiona i svijeta. Ovim poslom se aktivno bavi već tri godine, a postao je popularan zahvaljujući svom nenadmašnom humoru, ali i realnom i iskrenom predstavljanju života. Skroman je i prizeman, a cilj mu je da okupi ljude koji ne žive lažni sjaj, nego prihvataju život onakav kakav on i jeste. Snima satirične skečeve, inspirirane stvarnim likovima i događajima, a svoju popularnost koristi da utječe na mlade da budu ono što jesu. Život ga nije mazio. Kao dijete od 10 godina izgubio je majku u saobraćajnoj nesreći, a s pratiteljima je podijelio svoju tužnu sudbinu, koja ga je naučila da bude samostalan, jak i da se brine sam o sebi. Veselin dolazi iz malog mjesta nadomak Zrenjanina, trenutno živi u Novom Sadu i to s dugogodišnjom cimerkom Mimi, koja je, kao i on, pozitivna, nasmijana i duhovita. Kako se slaže ovaj neobični duo, može li se živjeti od influensinga, kako je zadržao pozitivnost i nakon teških iskušenja i čemu ga je to sve naučilo, Zvekić govori za magazin “Azra”.
Veselin, zapravo? Kako biste sebe opisali?
– Veselin je jedno skromno dijete zarobljeno u tijelu odrasle rasipničke duše, ali trudim se da pronađem balans (smijeh). Sebe bih opisao u tri riječi: „probuđen“, skroman, vrijedan. Bože, koliko je čudno navesti ovakve stvari o samom sebi (smijeh).
Kako ste se počeli baviti ovim poslom?
– Počelo je spontano, tako što sam snimao klipove smiješnog sadržaja s prijateljima.
Često snimate zanimljive i humoristične videe. Gdje pronalazite inspiraciju?
– Inspiraciju ne pronalazim, ona sama dolazi. Sve što snimam je satira, nekad obične situacije iz svakodnevnog života su preuveličane, kako bi pokazale koliko, zapravo, možemo bespotrebno da trošimo energiju na trivijalne stvari kao što su svađe s partnerom, rodbinom, prijateljima, te neke situacije koje nas možda i povrijede na neki način pa im pridajemo i veći značaj nego što bi stvarno trebalo. Kroz te klipove ljudi koji me prate vide koliko je, zapravo, sve na ovom svijetu nebitno, imamo jedan život i ne bi trebalo da se opterećujemo navedenim stvarima, a ima ih još podosta.
Snimate svoj život onakav kakav jeste i ne glumite lažni sjaj. Često ste pričali o temama iz privatnog života, koje bi rijetko koji influenser podijelio s tako velikim auditorijem. Kako to da niste pokleknuli lažnom sjaju koji se predstavlja na društvenim mrežama?
– Tačno, snimam kako svoj, tako i živote svojih prijatelja, bliskih ljudi uopšteno. Hvala za ovo pitanje, definitivno mislim da je ljudima danas dosta tog kalupa koji se plasira beskrupulozno. Ne može svako da bude i da ima nešto savršeno. Ljudi ne pokazuju svoje nesigurnosti, misleći da će time pridobiti neke simpatije, a zapravo to izaziva kontraefekt. Svi smo ljudi od krvi i mesa, a ja ne želim da stvorim masu ispranih mozgova koji će pratiti trendove ili slijepo raditi šta im neko kaže. Želim da se okružim pravim ljudima koji u sebi imaju usađene prave vrijednosti, a to se, prije svega, nosi iz kuće. Sav taj lažni sjaj može da bude zanimljiv neko vrijeme, ali kada realnost udari, rijetko ko se može izvući. Dosta smo kao društvo osakaćeni i tužni da bismo to prekrivali jeftinim lažima. Želim da pokažem ljudima, a najviše mladim, da je uredu biti prirodan, da je uredu podijeliti problem s nekim, jer potiskivanjem može nastati samo loše i ako osoba toga nije svjesna, jednog dana će se pretvoriti u ogorčenu ličnost punu negativne energije. Energiju treba čuvati i paziti, jer nas ona i definiše. Ljudima koji me prate uvijek serviram „šamar realnosti“, kako ne bi zaboravili ko su, šta su i odakle dolaze. Nemam problem da to podijelim s njima, jer sam čovjek.
Koja je najbitnija poruka koju želite da prenesete svojim pratiteljima?
– Možda će zvučati kliše, ali budite svoji. Sada ću možda zvučati ludo, ali pričajte sami sa sobom. Zavirite duboko u svoje biće, probudite samosvijest i otpočnite liječenje. Duhovno zdravlje je vrlo bitno, a niko ga ne primjećuje. Kada uspijete da pronađete sve uzroke vaših negativnih emocija/trauma i prigrlite ih, tek tada ćete uvidjeti koliko je, zapravo, sve nebitno, ukoliko nisi zdrav iznutra.
Skoro uvijek ste nasmijani. Jeste li nekada morali staviti lažni osmijeh i pričati pred 300 hiljada ljudi, dok se u Vama sve lomilo?
– Pa slagao bih ako bi rekao: „Ne, sve je super“. Naprotiv, toliko unutrašnjih borbi sam imao da nekada nisam znao gdje udaram. Bitno je izaći iz toga kao zdravije biće. Bilo je situacija kada mi se nije snimalo, ali sam morao da ispoštujem rok zbog klijenta, međutim, to je rijetkost. Ne praktikujem da snimam nasilu, osim ako stvarno probijem rok.
Kakvo je Vaše mišljenje o influenserima i njihovom utjecaju na mlade ljude? Smatrate li taj utjecaj dobrim ili lošim?
– Ne bih davao precizno mišljenje, jer ću ovo pretvoriti u elaborat. Svako neka radi kako misli da je ispravno, to je njihova stvar. Meni je drago što se ljudi konačno „bude“ i poklanjaju svoju pažnju nekome sličnih razmišljanja i vrijednosti. Sličan se sličnom raduje, to se definitivno pojavljuje sada. Itekako ima lošeg utjecaja, ali to se dešava zato što su i ljudi loši, svi mi griješimo, ali isto tako i sazrijevamo. Nadam se da ćemo jednog dana živjeti u nekom boljem svijetu.
Vaša dugogodišnja cimerka je osvojila publiku? Kako se vas dvoje slažete?
– Uh, cimi mi je cirkus! I to u pozitivnom smislu, naše energije su se pronašle. Osim cimerstva, prijatelji smo duže od 10 godina, svašta smo proživjeli, svašta ćemo još proživjeti i meni je drago što sam uspio da pronađem komad pozitivne energije u ovako negativnom svijetu. Nikada nisam bio ljubomoran na cimi, štaviše drago mi je što su je ljudi prihvatili takvu kakva je. Mnogo joj je pomoglo i zbog samopouzdanja i razmišljanja generalno. Naravno da nekad imamo razmjenu mišljenja pa to eskalira u neko „nepričanje“, ali uvijek to izgladimo. Ona malo voli da se služi pasivnom agresijom, ali umijem ja s njom, a i ona sa mnom. Tako da smo u nekoj vrsti simbioze (smijeh).
Svojim pratiteljima otkrili ste detalje i Vaše životne priče. Je li bilo teško to podijeliti s tolikim brojem ljudi koje nikada niste upoznali?
– Joj, pa moj život je jedna velika tragikomedija (smijeh). Moji su se razveli dok ja još nisam bio svjesno biće. Izgubio sam majku kada sam imao 10 godina, baku ubrzo poslije toga, tata uglavnom nikada nije bio kod kuće, jer je radio, sestra i ja smo ostali s djedom koji je bio alkoholičar. On nas je i othranio, osjećali smo mi njegovu ljubav, da se razumijemo odmah, ali jednostavno su poroci bili jači. Djed nas je također napustio, ali je ispunio svoju ulogu, izveo nas je na pravi put. Nikada nismo imali nekog da nas usmjeri, da nam kaže šta i kako da uradimo, sve smo donekle morali sami da naučimo, posmatrajući prijatelje. Iako se sve to desilo, imali smo prelijepo djetinjstvo, jer smo bili okruženi predivnim prijateljima. Nije teško biti iskren, istina je gorka, ali pomaže, kao i svaki lijek. Znam da nisam jedini s ovakvom ili sličnom pričom, zato mi je bitno da se to „čuje“, jer znam koliko teško može biti pojedincu i koliko usamljenost ubija. Ko god da ovo čita, ako je proživio išta od ovog, neka zna da lijepe stvari dolaze. Nikada ne treba gubiti nadu. Volim uvijek da kažem dio iz jednog teksta lijepe pesme Marije Šerifović: “Svakom život da koliko može podnijeti”. Zato grizi, kidaj, ne predaji se, jer nisi preživio pakao da bi se pretvorio u loše biće. Neko te posmatra, nemoj ih iznevjeriti!
Otkrili ste najbolnije detalje o sebi, ali jedan, ipak, nikada niste, a to je o ljubavi. Jeste li zaljubljeni?
– Zaljubljen sam u svako dobro biće, u lijepe i pozitivne vibracije koje se mogu osjetiti u drugom biću. Ljubav nije samo kada si u vezi, ljubav je način života i ja ću je uvijek imati prema svakom ko njome i odiše.
Jeste li se nekada razočarali u ljubav?
– Nisam, jer ljubav ne može da razočara, mogu samo vaši loši izbori. Zato ne padajte pod utjecaj društva, rodbine, očekivanja drugih, jer je najbitnije da volite. Nije bitno kada, nije bitno koga, bitno je da u vašem biću postoji nešto dobro, ako znate da to imate, voljet ćete sve oko sebe.
Veoma ste popularni. Šta sve ta popularnost nosi? Koje su njene mane, a koje vrline?
– Jao, pocrvenjet ću (smijeh). Imam tu sreću da sam pronašao ljude slične sebi, baš nemamo onaj „obični’“ odnos fana i „poznate ličnosti“. To nisu moji fanovi, to su duše koje slično rezonuju s mojom i vlada jedno veliko razumijevanje i poštovanje. Meni je srce puno kada sretnem na ulici nekog ko me prati pa mi osoba priđe i pruži ruku i kaže: „Hvala“. U toj jednoj riječi stane tona emocija. Mana nema, to su „slatke muke“, ali ponavljam, prate me divni ljudi i ne osjećam nikakav pritisak. Možda ranije, dok se to nije iskristalisalo. Prije su mi prilazili i ljudi koji gledaju samo brojke, a sada samo ljudi slični meni.
Zbog Vaše izloženosti u javnosti, jeste li nekad doživjeli neugodnosti?
– Jesam ranije na poslu, jer prilazili su mi ljudi kojima su bitne brojke pa su njihovi zahtjevi bili nepristojni i bezobzirni. Sada ne.
Jeste li ikad željeli odustati od ovog posla i je li se ovim zanimanjem teško baviti?
– Iskreno, nisam pomišljao da odustanem, jer je sve ovo došlo zbog mene. Tužno bi bilo da želim da odustanem od samog sebe, jer to samo i imam. Pomišljao sam da odem na kraj svijeta i sagradim kolibu i sadim baštu, brinem o životinjama, bez interneta, bez negativne energije, koje ima previše, ali o tom potom. Težim ka tome, ali povest ću sa sobom i ljude slične sebi, barem online, jer smo, ipak, stvorili to zajedno.
Kako se nosite s negativnim komentarima?
– Loše (smijeh). Srećom, nemam ih, ali ranije nisam znao zašto bi neko ničim izazvan pisao gadosti, nisam mogao da razumijem kako to neko može da ima u sebi. Veliki sam empata, ali kada pogledate kako nastaju empate, bit će vam sve jasnije. Povrjeđivali su me samo zato što nisam znao zbog čega je to tako, ali sada, kada sam spoznao sebe i svoje vrijednosti, ne dotiču me. To je projektovanje njihove nesigurnosti, gadosti i svega lošeg.
Da niste influenser, šta biste bili? Koje je Vaše zanimanje iz snova?
– Jao super pitanje, još ne znam (smijeh). Ranije sam pisao tekstove, muzikalan sam, ali nemam vokal. Volim rep, esenciju repa, pa bih se možda i oprobao u tome, nikad se ne zna. Obožavam životinje, ptice posebno, kada sam bio mlađi želio sam da postanem ornitolog. Nikad se ne zna. Volim i da kuham, radio sam kao kuhar nekoliko godina tako da, nikad se ne zna.
Kakvu budućnost za sebe sanjate i gdje se vidite za 10 godina?
– Sanjam mir, sanjam jednu kućicu s nekoliko pravih prijatelja i mnogo životinja. Ukoliko sve prođe kako sam zamislio i uspijem da obezbijedim sebi pasivne prihode, definitivno je da ću otići u prirodu s prijateljima i životinjama i od tog novca kupovati samo neophodne stvari.
Može li se živjeti od posla influensera?
– Može se lijepo živjeti, pa ljudi imperiju sagrade od ovog posla. Davnih dana sam umio da budem ogorčen, jer me je boljelo što mi možemo da zaradimo više novca od jednog doktora, ali to je život, život je pun nepravde. Međutim, nije ovo jedini posao od kojeg može da se živi lijepo a novac i usluga nisu srazmjerni. Život je jedno okrutno iskustvo, mi biramo kako ćemo ga „napustiti“ jednog dana. Hvala mojoj mami što me je naučila pravim vrijednostima, novac ne postoji, nadam da smo svi to shvatili. Tako da ovaj intervju završavam jednim velikim pozdravom za sve dobre ljude, znajte da niste sami. Ima nas, samo se ne čujemo. Ja želim da budem barem jedan glas, podsjetnik za svoje ljude. Probudite se, tek tada ćemo biti glasniji. Veliki pozdrav od Vese!
