Cilj političkog vrha dvije susjedne zemlje je raskomadati i međusobno razdijeliti teritoriju Bosne i Hercegovine. Pri tome ulaze u ozbiljne diplomatske incidente. Uporno se ističe da su zabrinuti za ‘svoj’ narod u Bosni I Hercegovini. Da je to tako mogli bi se koristiti prihvatljivim međunarodnim pravnim mehanizmima, kao što to npr. čine mnoge zemlje kada je riječ o zabrinutosti prema stanju Ujgura u Kini, ali ni jedna zemlja ne podriva unutrašnje uređenje zemlje niti to smije.
Stvarno je stanje, dakle, takvo da se iza zabrinutosti o narodima krije drugi cilj, da se ono što je započeto vojnom silom, završi mirnim putem.
Drugačije se ne može shvatiti ovakvo ponašanje Andreja Plenkovića, Aleksandra Vučića, Zorana Milanovića…
Oni svakako imaju svoje odrede u BiH koji su oslikani u HDZ-u BiH i SNSD-u, ali i drugim partijama registriranim u Republici Srpskoj SDS-u, PDP-u i ostalim.
Da je njima stalo do naroda radili bi na reformama i približavanju Evropskoj uniji, ali su duboko svjesni da ih čak i tehničke izmjene određenih zakona koje EU traži od nas vode pravo u zatvor. Jer BiH bez ’svojih sanadera’ ne može biti članica EU. U ovome ne amnestiram ni SDA i politiku koju su provodili zajedno sa HDZ-om i SNSD-om.
Podsjetit ću da je nakon presude bivšim čelnicima HZ HB u Haagu krajem 2017. godine, u kojem je hrvatska politika prema BiH kažnjena za udruženi zločinački pothvat, prvi ljudi bosanskohercegovačkog HDZ-a zajedno sa tom strankom iz Hrvatske pokušali su osporiti presudu.
Dragan Čović je nakon presude poručio: „Haška presuda bosanskohercegovačkoj šestorci je zločinačka”. Sve što je kasnije radio Čović i drugi čelnici HDZ-a bilo je amnestiranje hrvatske politike prema BiH, na uštrb odnosa čak i u samoj Bosni i Hercegovini.
Takvo stanje u kojem se blokira sve što bi moglo doprinijeti dobrobiti naroda odgovara upravu Čoviću, ali i Hrvatskoj, koja je skoro izgradila Pelješki most, koja nezakonito koristi energiju iz Buškog jezera, koja bi da svojim otpadom truje Krajišnike s Trgovske gore zapravo je dokaz silne zabrinutosti!
Po istoj matrici Bosna i Hercegovina nije uspjela vratiti imovinu u Hrvatskoj koja joj je pripala nakon raspada bivše Jugoslavije. HDZ je blokirao svaki pokušaj probosanskih vlasti da vrate stotine miliona vrijednu imovinu u susjednoj zemlji, iako se, naravno, takvoj politici protive i brojni bosanski Hrvati.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, pak, otvoreno govori kako će se za korake oko vanjske politike svakako držati uputstava iz Beograda. I kako onda oni žele dobro narodu u BiH? Da li je normalno da se tako lako bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima iz Zagreba i Beograda nude jeftini programi nacionalnog jedinstva, dok vlade tih zemalja za to vrijeme ekonomski eksploatišu njihovu zemlju Bosnu i Hercegovinu.
Da li je moguće živjeti od nacionalnog jedinstva? Je li realno da to bosanski Hrvati i Srbi ne vide?
Šta treba da se desi da i Brisel konačno zaključi da je neophodno kazniti one koji se miješaju u unutrašnja pitanja trećih zemalja podrivajući njihov teritorijalni integritet i suverenitet i to pod plaštom brige o ‘svom’ narodu. Pa upravo ih oni koji se ‘brinu’ za njih i pljačkaju.
BiH se uspjela izboriti protiv oružane agresije susjeda, ali se nikad nije uspjela osloboditi političkog utjecaja i ostvariti potpuni pravni, ekonomski, obrazovni, zdravstveni, sigurnosni suverenitet na prostoru cijele zemlje. To možemo za početak kroz implementaciju 14 prioriteta koje nam je zadala Evropska komisija, ali prije toga čekamo pravosuđe i ‘bh. sanadere’.
