Adem Brkić poljoprivrednik je iz mjesta Gradina kod Bosanske Bojne, mjesta koje je za vrijeme rata doživjelo različite torture i mnogi stanovnici su bili primorani da se odsele. Međutim kada se sve smirilo, pojedini su odlučili da se vrate i da ponovo krenu od nule. Adema smo spomenuli, jer je upravo on jedan od takvih.
Prije 25 godina, Adem se vratio u svoju kuću koja je stradala u ratu, a on i njegova porodica tada su se odlučili da si preko poljoprivrede omoguće život dostojan čovjeka.
U to vrijeme je bio jedan je od rijetkih na tom području koji je vidio nadu u poljoprivredi i koji tu nadu i ljubav drži u životu i danas. Međutim u razgovoru sa njim, shvatili smo da je cijela trenutna situacija uticala i na njegovo mišljenje o svemu.
”Više nisam siguran kako dalje, da li da nastavim ili da sve obustavim. Svoje dijete zaustavio sam od odlaska iz ove zemlje, ali danas više nisam siguran da li sam dobro postupio. Ukoliko ne bude vidljivije pomoći, bojim se da će mene i moju porodicu napustiti entuzijazam za poljoprivredom i životom na selu”, priča nam Adem.
Zaista, nije da nema razloga ovakve frustracije. Naime, već 25 godina bori se uglavnom sam, bez neke veće pomoći nadležnih u resornim ministarstvima. Adem trenutno posjeduje preko 50 grla stoke i vlasnik je nekoliko specijaliziranih mašina za obradu zemlje, u koje je uloženo na desetine hiljada maraka.
Prije četiri godine registrirao je firmu pod nazivom Farma Brkić/Gradina i trenutno se na čelu firme nalazi njegov dvadesetčetverogodišnji sin Osman Brkić, koji je od svojih prvih koraka upućen u ovaj posao i za sada se odlično snalazi. Uz Adema i njegovu porodicu, tu imaju i jednog zaposlenog, a ukoliko bi se posao proširio, farma bi zaposlila još radnika.
Sve je, kako kaže Adem, stekao sam, ali da bi nastavio sa ovim poslom, potrebna mu je pomoć kako bi sagradio štalu za svoje životinje i da bi ovaj posao bio još uspješniji nego danas. Trenutno njegova stoka dijeli sprat njegove kuće, dakle u prizemlju je smješteno pola njegovih goveda. Ostatak stoke je smješten u maloj štali i na livadi pored kuće, gdje provedu i zimu. Nažalost, Adem sam nije u mogućnosti da im ponudi bolje, ali je voljan da radi na tome.
Zato je pripremio projekat koji bi značio gradnju velike štale u kojoj bi smjestio sve životinje koje ima. Adem i na ovaj način apeluje da se više sredstava ulaže u poljoprivredu, ukoliko toga ne bude i njegovo je mišljenje da će se sve više poljoprivrednih gazdinstava i dalje nestajati.
Po proizvodnji mlijeka farma Brkić je pri samom vrhu u Velikoj Kladuši, a u brojkama to iznosi preko 250 000 litara mlijeka godišnje. Prije sedam godina dobio je i općinsko priznanje, jer je zvanično proglašen trećim u proizvodnji mlijeka na području općine. Adem i članovi njegove obitelji trenutno obrađuju između 70 i 100 hektara zemlje, a kako sam kaže nekad obrađuje i više zemlje nego mu je potrebno, jer mu je žao da zemlju preuzme korov i šuma.
Adem i njegova porodica su primjer vrijednih ljudi koji su sve postigli vlastitim radom i ogromnim odricanjem, a sve u želji da ostanu na ovim prostorima i da budu svoji na svome.
Neka ova priča bude i apel nadležnima da više ulažu u poljoprivredu, da se bespovratnim sredstvima i povoljnim kreditima omogući ljudima da stvore bolje uvjete za razvoj poljoprivrede. Ukoliko bi im se to omogućilo, sigurni smo da bi manje ljudi bilo pred stranim ambasadama čekajući u redu za vize i život u zemljama gdje će uvijek biti stranci.
Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID)
