„Prošli smo cijelu BiH; od Sarajeva, Banja Luke, Bihaća i na kraju stigli do Velike Kladuše, nije nam dugo trebalo da odlučimo da svoj biznis realiziramo baš u ovom gradu“, rekao nam je vlasnik Akrobata Primož Staniša.
Na samom početku u proizvodnji je bilo desetak radnika, da bi kroz godine koje su prolazile broj radnika došao do cifre od 140. Ukoliko biste bili u prilici da prošetate pogonima firme i posmatrate tu dinamiku rada, bila bi vam jasna još jedna činjenica a to je da svi rade u slozi, miru i svi su zadovoljni.
Emir Alijagić, direktor firme ističe kako ”cijela firma funkcionira kao jedna velika porodica i vodimo se onom poznatom izrekom ”Svi za jednog, jedan za sve”.”
Da su radnici zadovoljni pokazuje i to da su nam na pitanja o tome da li bi gradili budućnost u zemljama EU, ukoliko bi im se pružila prilika, odgovorili negativno. Smatraju da im je dovoljno dobro tu gdje jesu i svjesni su da kao kolektiv mogu mnogo postići.
Na svoje radnike posebno je ponosan vlasnik firme Primož Staniša, koji je trenutno spriječen da iz Slovenije dođe zbog situacije sa pandemijom koronavirusa. Primož je zbog požrtvovanosti i zalaganja pohvalio cijeli kolektiv i iskazao veliko poštovanje prema svojim radnicima, te im poručio da je tu za njih kao i do sada. Naravno poštovanje je uzajamno jer ne možemo a da ne spomenemo da su baš ovi radnici zaslužni što je prvi put u Velikoj Kladuši dodjeljeno priznanje ”Počasni građanin” i to upravo Primožu Staniši. Samo priznanje mu je dodijeljeno 23. februara na Dan općine Velika Kladuša. Nominiranjem Primoža za priznanje, radnici su htjeli da izraze zahvalnost čovjeku koji je došao iz Slovenije, otvorio firmu u Velikoj Kladuši i omogućio im da rade.
Firma Akrobat funkcionira sistemom posebnih odjela a trenutno ih postoji osam: šivanje i krojenje, odjel metalne konstrukcije, odjel razvoja za trampolin parkove, odjel za trampolin, kontrola, održavanje, montaža i pakovanje.
Prije nego radnik stupi u radni odnos, potrebno je da prođe tzv.”Akrobat školu”, odnosno obuku kako bi pokazao da li je ustvari pogodan da radi određeni posao. Većini onih koji pokažu interesovanje i spremnost na zalaganje i trud, pruži se šansa da rade.
Kada smo upitali gdje izvoze svoju robu, rekli su nam da je njihovo tržište cijeli svijet, od Evrope do Amerike. Na početku cijele situacije sa COVID-19, uprava je odmah tražila strategiju kako bi nastavili sa proizvodnjom. Nažalost u početku su bili primorani privremeno otpustiti 35 radnika, od kojih je već sada većina vraćena nazad na posao. Fokus cijele proizvodnje stavljen je trenutno na izradu trampolina, jer kako kažu, potražnja za tom vrstom robe je i u ovoj situaciji velika. Naime zbog blokade Kine (njihovog najvećeg konkurenta), evropsko tržište je deficitarno sa ovim proizvodom.
”Transport posljednjih mjesec dana traje dugo i bilo bi idealno kada bi se otvorio još jedan bliži granični prijelaz, bilo da se radi o GP Maljevac ili Izačić. Za sada su čekanja na graničnom prijelazu Gradiška oko dva dana, a ukoliko bi se u skorije vrijeme otvorio jedan od pomenutih prijelaza, smanjio bi se broj vozila koja čekaju a sam transport bi bio znatno jeftiniji”, zaključio je direktor Emir Alijagić.
Prva reakcija na pandemiju koronavirusa bila je kako zaštiti toliki broj radnika. Došli su na ideju da unutar firme počnu izradu maski za radnike. Kako sam kolektiv funkcionira tako da su uvijek tu jedni za druge, kao i da pomognu onima kojima je to potrebno pa su samoinicijativno izradili oko stotinjak maski koje su donirali velikokladuškom Domu zdravlja.
Motivacije radnicima, kako kažu ne fali, jer svake godine imaju kolektivna putovanja, a jedno od posebnih koje su izdvojili je odlazak u „Amazinga park“ u Zagrebu, koji je prvi zabavni park takve vrste na Balkanu. Ovaj park se prostire se na 11 000 kvadrata od čega je 1800 kvadrata ustvari trampolin park koji je upravo produkt radnika i ove firme, a vidjeti to sve sklopljeno u takvu cjelinu njima je izazvalo ponos i naravno još veću motivaciju da budu još bolji i uspješniji u svemu što rade.
Akrobat je izvozno orijentirana firma i primjer je kako se međusobnim uvažavanjem, zadovoljnim radnicima može opstati, dobro poslovati i u novonastaloj situaciji. Sličnih primjera u Velikoj Kladuši imamo kod još nekoliko firmi, a sve one su svijetla tačka i perspektiva za one koji svoju budućnost vide u svome gradu i svojoj zemlji.
Nejra Mustedanagić Ljubijankić/Trend radio
