Ovo su školski drugari dječaka Zejda Ćoralića koji prije četiri godine nije znao da izgovori nijednu riječ, a danas već može da sastavi rečenicu, ali i da razumije učiteljicu i drugare iz razreda kada mu polako izgovaraju riječ. Zejd je među njima jednak i prema njemu se ophode jednako kao i prema svim učenicima u razredu.
Njegovi drugari znaju da Zejd ima posebnu potrebu, da je gluhonijem, ali kažu da i oni svi imaju neku posebnu potrebu.
U razgovoru sa ekipom "Nezavisnih novina", dvije godine nakon što su učiteljica Sanela Ljumanović i čitav razred dobili nagradu "Nezavisnih novina" za podvig godine, Zejd nam je rekao da najviše voli matematiku i likovno, a da su mu bosanski i moja okolina, malo manje dragi, te da je naučio ćirilicu.
Priča o ovom razredu obišla je svijet kada su učiteljica i njen razred zbog dječaka Zejda, koji ne čuje i ne govori, odlučili da nauče osnove znakovnog jezika kako bi mu pomogli da bude jednak među njima - pišu Nezavisne.
"Zejd mora naučiti da čita sa usana i na tome sad radimo mnogo. Svi izgovaramo polako riječi, pa onda te riječi ispišemo na tabli kako bi on mogao da razumije i da te riječi čita sa usana", kaže učiteljica i dodaje da će se Zejd kretati u svijetu ljudi koji većinom čuju. Dakle, i da savršeno govori znakovni jezik, kako kaže učiteljica, on nije osposobljen za život ako ne zna čitati sa usana
"Radimo koliko stignemo tokom časa, jer u četvrtom razredu gradivo je obimno. Teško je. Različiti ljudi različito izgovaraju riječi, različito miču usnama. Zejd se mora naviknuti da s usana čita riječi različitih ljudi", objašnjava učiteljica i dodaje da to ide sporo i da Zejdu zbog sve obimnijeg gradiva u školi treba prilagođeni program, na što su, kako je rekla, pristali roditelji. Riječi je puno, kaže učiteljica.
"Zamislite koliko jedna riječ ima varijanti i onda dijete treba da razumije šta je to, pa onda da to čita sa usana. Potrebno nam je više rekvizita za rad, više fotografija, videa kako bismo Zejdu bolje objasnili šta koja riječ znači. Dosta mi u tome pomaže internet, jer sve što mi treba mogu mu direktno pokazati", kazala je Ljumanovićeva.
Priča da je, nakon što su roditelji pristali, Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju u Sarajevu uradio opservaciju i da je ona izabrana da uradi prilagođeni školski program za Zejda. Kaže da Zejdu u svjedodžbama neće pisati da je radio po prilagođenom programu.
"Inicijativa za to došla je od nastavnika engleskog i mene, jer ukoliko ne bude takvog programa, onda od njega treba tražiti znanje kao i od svakog drugog djeteta. Izabrana sam da napravim taj prilagođeni program, jer Zejda najbolje poznajem, a s obzirom na to da nisam defektolog, taj program će pregledati stručnjak i ispraviti ono za što bude smatrao da treba", kazala je učiteljica. Objašnjava da zbog obimnog gradiva Zejd ne bi mogao sve to stići i da bi dobivao lošije ocjene, a da to ne bi bilo dobro, jer Zejd voli školu i tužan je kad dobije lošu ocjenu. Kaže da prema njemu nije naročito popustljiva ako ne nauči ono što mu je zadala, a zna da može.
"Ponašam se prema njemu jednako kao i prema drugoj djeci iz razreda", ističe Ljumanovićeva. Dodaje kako je ona sve ovo vrijeme radila po prilagođenom programu samoinicijativno i da se snalazila.
"Međutim, kada dođu nastavnici, biće drugačije. Ne znaju svi znakovni jezik, a i da znaju, to nije rješenje za Zejda. On mora naučiti da čita sa usana, kao i većina ljudi koji imaju njegov problem", kaže njegova učiteljica i ističe da je on pametno dijete i da mu najbolje idu predmeti u kojima se može vizualno izraziti, poput matematike, likovnog, i da je jako dobar u informatici, jer mu je tata informatički inženjer, te da i Zejda vidi u tom svijetu. Napominje da je jako teško doći do asistenta u nastavi, te da, i pored obećanja iz resornog kantonalnog ministarstva, Zejd ga još nema.
Ističe da je Zejdu potreban asistent koji razumije znakovni jezik i koji će njemu pomoći da savlada što više riječi.
"Defektologa nema. Roditelji su ga privatno angažovali i on radi sa Zejdom", objašnjava učiteljica Ljumanović, koja je zajedno sa razredom dobila i nagradu u okviru Šestoaprilske manifestacije "Sarajevska pahuljica".*
Pomoć "Nezavisnih novina"
Sanela Ljumanović kaže da je ponosna na nagradu koju su njen razred i ona dobili od "Nezavisnih novina", te da im je bila od velike pomoći.
"Divno smo se proveli u Banjaluci. Imali smo i svog ličnog vodiča. To je bilo jedno zaista divno iskustvo i nezaboravno. Hvala vam na svemu", kaže Ljumanovićeva.
