Nadimak Chemseddinea Berafte je Chemsou, ali ga u Velikoj Kladuši zovu lokalnom varijantom tog nadimka – Šemso. Tako ga zovu i u obitelji Beganović, kod koje je našao bosanskohercegovački dom nakon što je ljetos došao na Balkan iz rodnog Alžira, javlja Birn.
Zaim Beganović “Begi” kaže kako se njegov život u potpunosti promijenio otkako je Chemsou ušao u frizerski salon koji on sa suprugom Jasnom vodi u kladuškoj Ulici Muhameda Talakića, odmah uz poznatu pizzeriju koju je vlasnik pretvorio u humanitarnu kuhinju za migrante i izbjeglice. Od početka izbjegličke krize mnogi migranti su svraćali na šišanje kod Jasne, a Chemsou, po struci frizer, ponudio se da pomogne i pokaže joj “neke moderne fazone”.
“Oni imaju neke svoje frizure, izvlače neke linije, a Šemso to zna i odmah je uzeo da mi pokaže šta oni, ustvari, žele. Nisam ih ni razumjela šta govore, šta mi pokazuju – ovaj hoće ovako, onaj onako – nije to ništa teško, ali onda kad čovjek razumije šta treba da uradi”, priča Jasna.
Tako je Chemsou nastavio svraćati kod Jasne i Zaima, s kojima se sprijateljio i, nedugo nakon upoznavanja, prešao da živi kod njih. Zaim kaže kako im je postao poput sina i kako žive kao mala porodica. Chemsou pomaže oko prevođenja u frizerskom salonu, gdje brojni migranti dođu, ne samo zbog šišanja nego i zbog druženja. Uvijek je tu da uskoči kad Jasni treba pomoć, a Beganovići čekaju da se riješi njegov status boravka u BiH pa da ga prijave kao uposlenika.
“Ošiša i on ponekog, neko od njih plati, neko nema čime, neko ostavi kutiju cigareta… Kad riješimo papire, onda ćemo ga prijaviti pa nek radi, a dotad ovako pomogne. Svejedno su nam ti papiri važniji zbog druge stvari – da može zaigrati za ‘Krajišnik’”, kaže Zaim.
Nogomet je za ovog mladog Alžirca život i jedan od glavnih razloga zašto se uputio ka Evropi. Kaže kako je na osnovu sportske vize prešao granice do Bosne i Hercegovine, a onda s drugim migrantima prešao u našu zemlju iz Srbije. Želio se domoći Francuske ili Italije, gdje bi mogao raditi ili možda živjeti od nogometa, ali sad mu se sviđa i Bosna i Hercegovina.
Chemsou je rođen 1994. u Sidi Moussi, alžirskom gradu koji je teško pogođen ratom vođenim od 1991. do 2002. godine. Praktično cijelo rano djetinjstvo Chemsou je proveo u strahu od odreda smrti koji su tada harali Alžirom. Mjesto Rais, poprište jednog od najvećih masakara alžirskog rata, samo je par kilometara udaljeno od Sidi Mousse. Rat se završio, ali posljedice su ostale.
“U Alžiru nema posla, zemlja se još oporavlja od rata. Ja samo želim raditi i igrati nogomet, i živjeti od toga. Ako to mogu ovdje, onda sam sretan. Lijepo mi je, imam tatu i mamu i u Alžiru i ovdje”, priča Chemsou, koji Zaima i Jasnu zove “papa i mama”.
U Alžiru je igrao za niželigaša “Harrach Feth Chabab”, a sad čeka neophodne dokumente da bi kompletirao registraciju u Nogometnom savezu Bosne i Hercegovine i zaigrao za Nogometni klub “Krajišnik” iz Velike Kladuše, koji trenutno nastupa u Drugoj ligi Federacije BiH – Zapad.
Navijači kažu kako je veoma brz i sjajan s loptom, odnosno navijačkom terminologijom – “hoće loptu i u for i u noge”. Uzor mu je, kako ističe, Čileanac Alexis Sanchez, koji poput njega igra na poziciji krilnog napadača.
Chemsou je trenutno u proceduri dobivanja azila, i dok ne riješi svoj status, ne može nastupati u zvaničnim takmičarskim utakmicama. U međuvremenu predano trenira i igra u prijateljskim utakmicama, u kojima dobija priliku da pokaže šta zna. A ono što je pokazao dosad učinilo je da u klubu ne mogu dočekati rješavanje njegove papirologije.
Navijači željno iščekuju prvi službeni nastup alžirskog krila za krajiški klub, a Chemsou kaže da je dovoljno mlad i dovoljno motiviran da se dokaže, a njegove ambicije su mnogo veće od Druge lige Federacije BiH – Zapad.
