Obični Kladušani migrantima pomažu koliko mogu, mada i tu ima “podjela” na Babine i one iz Petog korpusa.
Kladuški ugostitelj Asim Latić već puna tri mjeseca u svom restoranu kuha obroke za migrante, a on i njegova ekipa kuhara dnevno “izbace” do 500 obroka.
Asim je u veljači zatvorio restoran za građane i “prenamijenio” ga za potrebe migranata kojih je u Kladuši iz dana u dan sve više. Barem 400-tinjak migranata ovdje na dan pojede kuhani obrok, mnogi traže repete, a najviše vole grah i rižu, otkriva Asim.
Financira se isključivo donacijama građana te kroz pomoć pomozi.ba, a ogorčen je jer država ne pomaže ništa. “Mi smo ovdje dobri ljudi, želimo pomoći svakome”, kaže Asim koji je okupio prijatelje koji svakodnevno kuhaju, a sve rade besplatno. Pažljivo bilježe svaku porciju, a dosad su ih izdali čak 22 tisuće! Jedan od Asimovih kuhara kaže da su Bosanci dobri ljudi, a da to sigurno najbolje znaju ljudi iz Hrvatske koji su se tu sklonili na početku rata i koje su isto tako primili široke ruke.
Iako je počeo mjesec Ramazana, migranti koji su gotovo svi muslimani, ipak su objedovali tijekom dana i kažu nam da to nema veze s vjerom. Zadovoljni su s prehranom i načinom kako Asim i njegovi ljudi brinu o njima i kuhaju im, a iz Asimovog restorana izlaze siti i zadovoljni. S mnogima od njih ostao je u kontaktu i zadovoljan je kad mu se jave s odredišta u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji.
Nakon kraćeg vremena Asim nam otkriva i da je zapravo dio života proveo u Karlovcu i Dugoj Resi. – Radio sam u Korani, dane i noći provodio u Šangaju i na Rogancu, ma znam vam ja sve tamo, bio sam pravi. Mi smo vam svi tu bili vezani za Karlovac, a i Dugu Resu, kaže i raspituje se kako se danas ovdje živi.
Kladušani o migrantima: Ovo je sramota za državu
Asimovo razmišljanje da BIH ne čini dovoljno za migrante, a onda ni Kladuša, dijele i građani s kojima smo razgovarali. Smatraju da je ovakav život migranata u centru grada sramota i žale ih. – Ljudima treba pomoći, nije red da budu bez osnovnih higijenskih uvjeta. Mnogi Kladušani majkama nose hranu i odjeću za djecu, a pomažu im koliko god mogu. Neki nam građani otkrivaju da unatoč svemu i među njima ima podijeljenih oko toga treba li pomagati i kako migrantima. Kažu da su jedni “Babini”, a drugi “Peta armija” i da je politika duboko ušla i u njihov život.
