Novinar Slobodan Vasković objavio je tri faktora, za koja tvrdi da će kao procesi u svojoj ukupnosti dovesti do pada režima Milorada Dodika.
PRVI FAKTOR
Milorad Dodik je godinama suvereno vladao svim političkim procesima unutar Republike Srpske; Bez obzira na kojoj funkciji se formalno nalazio, uvijek je činio sve i uspijevao da u svojim rukama skoncentriše svu političku moć.
Krpene lutke, kao što su, Željka Cvijanović, Zoran Tegeltija, Nebojša Radmanović, Nikola Špirić…, u toj igri apsolutne moći, predstavljali su samo puke izvršioce šefovih naređenja – kanale preko kojih ih je realizovao.
Nema sumnje da je Dodik svoj politički koncept zamislio kao kopiju sistema koji je patentirao Josip Broz Tito. Dodatno to potvrđuje i činjenica da je Dodik, prije nekoliko godina, najvažniji organ SNSD-a preimenovao iz Izvršnog odbora u Izvršni komitet (po uzoru na Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije).
Vrijeme je pokazalo da je Dodik, za razliku od Broza, svog političkog uzora, obični politički Pajac.
O Titu se, bez sumnje, može reći mnogo toga negativnog, posebno kada je riječ o unutrašnjim pitanjima. Međutim, mora mu se priznati da je na međunarodnom planu bio „Faca“ kakvu narodi sa ovih područja više nikada neće imati.
TITO I KENEDI
Za razliku od Tita, Dodik nikada nije uspio politički da se izdigne iznad nivoa lokalnog kabadahije, o čemu najbolje svjedoči njegovo ponašanje u aferi “Ikona”. Ozbiljan državnik, što Dodik svakako nije, nikada sebi ne bi dozvolio takvu planetarnu bruku.
Dodik je na međunarodnoj sceni sebe prikazao kao Ikonokradicu, što i nije neka šteta; Stvarni problem je što je on svojim postupcima nanio nepopravljivu štetu kako vlastitom narodu, tako i državi koju predstavlja.
Afera Ikona je otkrila mnogo toga: U mnoštvu poruka koje se, između redova, mogu iščitati, jedna se posebno izdvaja; Najjednostavnije je nazvati STRAH.
Instinkt preživljavanja je najrazvijeniji kod primitivnih oblika života. Dodik je, u političkom smislu, svakako, jedan od najprimitivnijih oblika životnog egzistiranja: On je, praktično, Ameba.
U ranijim tekstovima sam do detalja opisao način na koji je Sergej Lavrov, kao pravi, istinski, Bard svjetske diplomatije, vrlo slikovito objasnio Dodiku da je ništa drugo do mali, nikad odrasli, Titov pionir. Dodik je poruku, očigledno, veoma ozbiljno shvatio.
U kojoj mjeri je Dodik prestravljen porukom Lavrova najbolje govori podatak da on ni poslije dvadesetak dana provedenih u izolaciji (neki bi rekli voljnoj) nije u stanju dati javnosti smisleno objašnjenje za blamažu zbog koje je na svjetskoj pozornici predstavljen kao obični balkanski cirkusant.
Na ovom mjestu potrebno je naglasiti da se Dodik posebno boji ruskih poruka i to iz egzistencijalnih razloga: Lagodan, veoma zaštićen, penzionerski život u okruzima Moskve ili Sankt Peterburga je, do skora, za Dodika bio realnost.
Nakon potpisivanja ANP-a i skorašnjih ruskih poruka, realnost se pretvorila u pravi košmar.
Dodik je svjestan da će se prije ili kasnije završiti njegova politička vladavina, a on je potpisivanjem ANP-a sam sebi odsjekao jedinu stabilnu odstupnicu.
Balkanski cirkusant je svojim nevještim “balansiranjem” između Zapada i Istoka doveo sebe u poziciju da nema prijatelje ni na jednoj od te dvije strane.
On je postao nepouzdan partner svima, zbog čega je na međunarodnom planu započet proces njegovog uklanjanja. Ovaj proces označavam kao „Faktor 1“.
DRUGI FAKTOR
Opisani međunarodni položaj Dodika nije jedino što ga trenutno zabrinjava: Tu je i unutrašnji politički proces, koji ću označiti kao „Faktor 2“.
Radi se o jačanju opozicije u Republici Srpskoj; Iako je ta ista opozicija dugo godina imala ulogu Dodikove bokserske vreće za udaranje, protekli lokalni izbori su pokazali da je konačno počela da uči na svojim greškama. Rezultat toga su teški porazi Režima u Banjaluci i Bijeljini, dva najveća grada u Republici Srpskoj.
Ovdje treba reći da je SNSD, u proteklim mjesecima, izgubio dva, do tada, vrlo odana partnera, DNS i SPS: Nenad Nešić i Goran Selak nisu iskreni opozicionari, to je jasno svakom.
Njih treba posmatrati kao političke Pacove koji su prvi shvatili da brod čiji je kapetan Dodik tone.
Pored Pacova, koji su istupili javno, Dodika trebaju zabrinuti još dva „Pacova“, koja su još uvijek, formalno, dio vlasti. (O tome ću uskoro pisati opširnije.)
Sada samo da navedem da Pacovi koji su još uvijek, formalno, u Režimu, samo čekaju mig sa strane, nakon čega će napustili Dodikov Izbušeni, Ukleti brod.
U svakom slučaju, prosta matematika bi uskoro mogla pokazati da je opozicija, što prava, što lažna, brojnija od pozicije. To bi, de fakto, značilo da Dodik neće politički doživjeti 2022. godinu.
TREĆI FAKTOR
Pored navedena dva, postoji i treći proces, koji se odvija gotovo neprimjetno, kada je u pitanju šira javnost. Riječ je o procesu razvlašćivanja Dodika unutar samog SNSD-a. Taj proces ću označiti kao „Faktor 3“.
Dodik je SNSD organizovao po matrici klasične mafijaške organizacije, u kojoj sve bitne odluke donosi on, Kum nad Kumovima. Svi pokušaji drugih stranačkih funkcionera da za sebe prigrabe dio unutarstranačke vlasti se završavao na jedan od dva moguća načina: Dodik je te funkcionere ili izbacivao iz stranke ili gurao na njene margine.
Najbolji primjer primjene tih metoda jesu Nebojša Radmanović i Nikola Špirić, dva stranačka metuzalema, čija se uloga danas svela na zabavljanje stranačkog podmlatka.
Nešto značajniji otpor Dodikovom jednoumlju pružio je Igor Radojičić, na početku svog gradonačelničkog mandata. To je, naravno, bilo kratkog daha, jer je Radojičić ostatak svog mandata proveo kao Krpena Lutka kojom je Dodik mlatarao kako je htio.
Uprkos tome, Dodik, okorjeli makijavelista, nikada Radojičiću nije oprostio početni oportunizam; Rezultat znamo: Dodik je u izbornoj noći, 15.11.2020., metlom počistio Radojičića.
Dodik jeste na međunarodnom planu Balkanski Cirkusant, ali je na unutrašnjoj političkoj ravni preiskusan igrač. On odlično zna da će, najkasnije, 2022. godine SNSD preći u opoziciju.
U takvim okolnostima, Radojičić bi bio prvi koji bi tražio njegovu glavu i preuzimanje same stranke. Moji izvori iz najbližeg Radojičićevog okruženja tvrde da ne postoji ni najmanja šansa da bivši gradonačelnik Banjaluke osnuje novu stranku niti da se priključi nekoj od postojećih.
Umjesto toga, Radojičić je izabrao opciju da se privremeno povuče iz stranačkih aktivnosti, kako bi 2022. godine, nakon prelaska SNSD-a u opoziciju, pokušao preuzeti vođenje stranke. U postizanju tog cilja Radojičić računa na sebi odane „spavače“ unutar samog SNSD-a. Oni planiraju da do 2022. godine glume da su se odrekli Radojičića, dok, iza scene, sa njim već kuju planove i akcije za svrgavanje Dodika.
U grupu Radojičićevih “Spavača”, bez dileme, spadaju Srđan Amidžić, Zoran Popović…, koji su ugniježdeni unutar gradske organizacije SNSD-a Banjaluka.
Pored lokalnih „Spavača“, Radojičić računa i na „Spavače“ na višim nivoima vlasti.
Najuticajnija od njih je Srebrenka Golić, ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju. Ona i Radojičić su u protekle četiri godine imali finansijski vrlo isplativu saradnju, u kojoj su sebi u potpunosti podredili građevinski sektor na području Banjaluke.
U nadležnost Grada Banjaluka spada izdavanje građevinskih dozvola, što je Radojičiću i njegovim savjetnicima zapalo za oko odmah po okončanju lokalnih izbora 2016. godine. Za realizaciju njihovih planova u građevinskom sektoru bilo je nužno da se obezbijedi i podrška drugostepenog organa, odnosno Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, na čijem čelu se nalazi Golićka.
Golićka je bitna, jer njeno ministarstvo odlučuje o žalbama protiv prvostepenih rješenja o izdavanju građevinskih dozvola. To je u praksi značilo da građevinske firme koje žele da grade u Banjaluci moraju platiti reket Radojičiću i Golićki. Odbijanje plaćanja reketa uvijek je, kada su njih bvoje u pitanju, značilo odbijanje izdavanja građevinske dozvole.
U kojoj mjeri se osilio navedeni dvojac najbolje govori podatak da su u posao uključili čak i građevinske firme koje se nalaze na Dodikovoj “Crnoj listi”.
Jedna od tih firmi je „Aragosta Invest“, čiji su vlasnici Veljko Jarić i njegov sin Vedran. Jarići su godinama u otvorenom sukobu sa porodicom Dodik.
Animozitet je višeslojan i dvogeneracijski. U inat Dodiku, kojeg nikada nisu priznavali kao nespornog Šefa, iako su ispunjavali njegove naloge, Radojičić i Golićeva su u svoje mutne građevinske poslove uključili Jariće – Seniora i Juniora.
Taj potez nije ostao neopažen kod Dodika, ali, kao iskusan strateg vičan unutarstranačkim borbama, nije želio da ulazi u otvoreni rat sa tada još uvijek moćnim gradonačelnikom i odmetnutom ministarkom.
U kojoj mjeri su se Radojičić i Golićeva uvezali sa Jarićima najbolje govori podatak da firma „Aragosta Invest“ gradi milionski vrijedan stambeno-poslovni objekat u blizini Ekonomskog fakulteta u Banjaluci i to baš na parceli na kojoj se do skora nalazila porodična kuća Golićke.
Iako je ta firma navedena kao investitor, moji izvori tvrde da značajan vlasnički udio u stambeno-poslovnom objektu imaju Golićeva i Radojičić.
Međutim, stranačko-poslovni planovi Radojičića i Golićke su se potpuno sunovratili u izbornoj noći 15.11.2020. kada su Radojičića nokautirali građani Banjaluke. Dodik nije puno čekao na osvetu, pa je odmah u izbornoj noći sa Radojičićem obrisao stranački pod, smjenjujući ga sa čela Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.
Iako je još uvijek potpredsjednik SNSD-a, Radojičić je gurnut na stranačku marginu, dok je zastupanje njegovih interesa unutar stranke preuzela Golićka. Da je narečena još uvijek vjerni Radojičićev saradnik i da se ne boji Dodika, pokazuje i zapošljavanje sada već čuvenog kriminalca Nikole Aleksića.
Radi se o zetu još većeg kriminalca Brane Čovičkovića, čiji lik i djelo sam obradio u tekstu “Radojičić, kao i Dodik, štiti presuđene Nasilnike i Falsifikatore; Radojičić i Dodik, uprkos presudama, stoje iza Brane Čovičkovića, generalnog menadžera ŽKK “Mladi Krajišnik”, koji je finansijski uništio taj klub; Čovičković je tast Nikole Aleksića, pravnog savjetnika Radojičića, koji je oštetio grad za pola miliona KM”!
Aleksić je nakon višegodišnjih mahinacija u Pravobranilaštvu RS utočište našao u Radojičićevom kabinetu, kao savjetnik za pravne poslove. Nakon izbornog debakla Radojičića, Dodik je Aleksića i Čovičkovića označio kao jedne od najodgovornijih za kompromitaciju stranke u Banjaluci.
(Video svjedoči o zajedničkom ručku presuđenog narko dilera Darka Vukovića, osuđenog kriminalca Pugera, Milorada Dodika i Igora Radojičića; Video je snimljen u drugoj polovini avgusta 2020. godine)
Pored njih, na Dodikovoj crnoj listi su se našli i Dragan Kremenović Puger, advokat Stojan Vukajlović i Branko Sladojević.
Dodik je ultimativno naredio da se ova lica eliminišu iz svih stranačkih struktura, a javnu objavu tog naloga je prepustio Igoru Žuniću.
Žunić je u dva navrata najavio obračun sa lopovima unutar SNSD-a, a tu je prije svega mislio na nabrojana lica.
Vrlo bitno je istaći da je Dodik lično zabranio Milimiru Govedarici (Pravobranilac RS) da u Pravobranilaštvo vrati Aleksića. Aleksić je desetak dana lebdio u zoni evidencije nezaposlenih lica, nakon čega je nezakonito sletio u ministarstvo na čijem se čelu nalazi Golićka.
Moji izvori iz tog ministarstva tvrde da je Radojičić lično tražio od Golićke da zaposli Aleksića u to ministarstvo. Za Radojičića je bilo vrlo važno pitanje zapošljavanja tog kriminalca, jer se plašio da bi Aleksić mogao „propričati“ nakon što tužilaštva započnu ispitivati nezakonite radnje sada već bivšeg gradonačelnika.
Radojičić se vodio logikom: „Ako je Aleksić, spašavajući svoju kožu, mogao strpati u zatvor vjenčanog kuma Borislava Jeličića, zašto ne bi i njega“.
Bitno je naglasiti da je Aleksić bez javnog konkursa prekomandovan u ministarstvo koje vodi Golićka u periodu dok se Dodik nalazio u bolnici.
Moji izvori, bliski Dodiku, tvrde da je Dodik bukvalno poludio saznavši da je Golićka postupila protivno njegovoj naredbi; Prave provale nekontrolisanog Bijesa imao je zbog činjenice da je to učinjeno dok je on na bolničkom krevetu.
Epilog njegovog Bijesa sa Produženim Dejstvom ćemo vidjeti u predstojećoj rekonstrukciji Vlade, jer je Golićka prva na spisku na liferovanje iz ministarske fotelje, napisao je Vasković na svom blogu.
... stoji na bloku Slobodana Vaskovića.
