Prema posljednjim podacima kojima raspolaže IOM, koliko se trenutno migranata nalazi u našoj zemlji?
U BiH danas ima oko 6.500 migranata. Od ovog broja 5.200 ih se nalazi u našim zvaničnim smještajnim kapacitetima u državi, a ostali su na ulicama i spavaju vani, većinom u Unsko-sanskom kantonu, tačnije, Velikoj Kladuši i Bihaću.
Nedavno je objavljena vijest da su službenici MUP-a Unsko-sanskog kantona (USK) prisilno odveli 60 migranata u kamp Lipa, ali iz lokalne policije su demantovali te navode te su čak naveli da Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u posljednje vrijeme bez konsultacija prima nove migrante. Kako komentarišete takve navode te da li je to istina?
Tri centra u USK-u su u privatnom vlasništvu za koje IOM plaća kiriju. Riječ je o centru Bira koji se koristi, zatim, Miralu u Velikoj Kladuši i Sedri u Bihaću, odnosno, Cazinu koji je centar za porodice. IOM i Evropska unija su nekoliko puta iznijeli stav da bi bilo dobro imati na raspolaganju javne zgrade da se ne plaća kirija, međutim, ove centre koristimo jer nemamo alternativu. Trenutno je u Bihaću šatorski kamp Lipa napravljen da bi se migranti sklonili s vanjskih prostora gdje su spavali. Međutim, dogovorili smo se s lokalnim vlastima da ćemo imati kapacitet od 1.000 ljudi i da nećemo dovoditi osoba više nego što kamp Lipa može primiti, ali prije nego se ovaj slučaj desio imali smo 1.200 ljudi u njemu. To znači da je on već bio prepun, a lokalne vlasti su odlučile da ne žele imati više od 525 ljudi u Biri. Podsjećam da je Vijeće ministara BiH odlučilo da je Bira zvanični prihvatni centar koji će imati 1.500 mjesta i sada je izazov u Bihaću jer imamo više migranata koji dolaze zato što su u Srbiji popuštena ograničenja u kretanju tako da trenutno nemamo mjesta za ove migrante u Biri u kojoj je bilo oko 60 ljudi više od 525 kada je policija došla i izvela ih vani. Neki od njih su u Biri registrovani od 2018. godine, ali su ih ipak odveli u kamp Lipa. Mi ih tu nismo mogli primiti jer nije bilo mjesta i sada je pitanje gdje će ti ljudi ići - opet u centar Bihaća da spavaju negdje vani. To je problem za migrante, ali i lokalno stanovništvo, zdravstvo i sigurnost. Nije nam cilj držati Biru otvorenu i shvatamo želju lokalnih vlasti da se zatvori, ali samo ako postoji alternativno rješenje gdje će migranti spavati, a trenutno to nije slučaj. Mogu se proširiti i kapaciteti Lipe, ali i za to treba vremena, a Bihać je preplavljen migrantima koji su vani.
U Bihaću situacija postaje sve teža, iz policije su naveli da preko 200 migranata dnevno dolazi autobusima u ovaj grad. Smatrate li da bi se mogla produbiti migrantska kriza u tom mjestu i na koji način se može riješiti ova situacija te šta IOM poduzima po tom pitanju?
Važno je shvatiti da migranti u USK dolaze jer im je blizu slovenska granica, a ne zato što imaju dovoljno smještajnih kapaciteta. Iako granična policija pokušava spriječiti migrante da uđu u BiH, oni se ipak nakon ulaska nastavljaju kretati prema USK-u i to nije nešto što IOM i UN žele, ali to je jednostavno njihovo kretanje. Oni nemaju cilj ostati u BiH, ona im je samo tranzitna zemlja, žele ići dalje. Iz te perspektive je vlastima u tom kantonu važno shvatiti da trebaju imati dovoljno kapaciteta i mi smo imali jako dobru saradnju s njima iako to možda u medijima nije tako predstavljeno i zaista su uradili mnogo da riješe ovaj problem. IOM je spreman podržati uspostavljanje novog prihvatnog centra u USK, ali ne možemo sami po kantonima identificirati lokacije na kojima bi mogli spavati. Ako nam to predlože, a EU odobri zbog finansija, mi ćemo biti spremni pomoći. Ako budemo imali alternativu u narednim sedmicama, zatvorit ćemo Biru, a ako ne onda ćemo imati samo veće probleme.
Koliko IOM dobija sredstava za rješavanje migrantske krize u BiH, koliko je do sada utrošeno novaca i u koje svrhe? Kako komentarišete navode javnosti da dobijate mnogo novca, ali da se on ne koristi za šta je i namijenjen?
IOM prima novac preko Koordinacijskog tijela koji je uspostavila EU i uključuje državne vlasti, dakle, Ministarstvo sigurnosti BiH prisustvuje razgovorima o prioritetima kako će se ta sredstva potrošiti. Zatim, bitno je naglasiti da IOM ne radi sam, postoje partneri, poput Crvenog krsta, Danskog vijeća za izbjeglice, Pomozi.ba, UNICEF, Save the Children i to je veliki broj organizacija koji radi u ovim centrima i pružaju usluge migrantima. Ministarstvu finansija BiH podnosimo izvještaj o korištenju finansijskih sredstava, kao i EU i riječ je o transparentnom procesu. Dakle, oko 90 posto novca se troši na humanitarni odgovor, poput svakodnevnih obroka i riječ je o oko 16.000 dnevno, zatim, preko Pomozi.ba i Crvenog krsta se izdvaja za zdravstvene usluge, urađeno je 11.000 testova na koronavirus, tu je i humanitarna pomoć, a 10 posto ide na podršku vlastima, graničnoj policiji, službi za poslove sa strancima, njihovim terenskim uredima, kao i onim za azil, ali i lokalnim zajednicama. Općina Bihać je dobila mnogo novca za projekte koji će podržati lokalne zajednice koje rade na području ovog grada.
Spomenuli ste testiranje na koronavirus, možete li nam reći na koji način kontrolišete migrante tokom pandemije, koliko se često testiraju te kolika je opasnost ukoliko se zaraze?
U saradnji s lokalnim zdravstvenim vlastima smo postigli dogovor vezan za ovo pitanje i u svim centrima smo stvorili zone za izolaciju, karantin i svako ko dođe u centar se pregleda u vezi koronavirusa, ali i drugih bolesti. Kako je spomenuto, 11.000 ljudi je testirano, 500 ih je stavljeno u preventivnu izolaciju od 14 dana, do sada na svu sreću nismo imali zaraženih među migrantima, ali riječ je o onima koji su u centrima. Ali migranti koji spavaju vani se ne testiraju, niko ih ne pregleda ni za koronavirus ni druge bolesti. Postoji i jedna ironična situacija, a to je da je migrantima koji su u centrima zabranjeno da ih napuštaju kao dio mjera da se ne bi širila zaraza, a u isto vrijeme, migranti koji su vani mogu šetati kuda žele i niko ih ne testira. I zaista je bitno da se ukinu ove mjere ograničenja za migrante koji bi trebali imati ista prava kao i građani BiH, a naravno ukoliko bi bili pozitivni na koronavirus onda bi se poduzimale druge mjere. Ove mjere imaju jako negativan utjecaj, razgovarao sam s migrantima koji su na ulicama i pitao ih zašto ne idu u Blažuj i Ušivak jer ima mjesta, a odgovorili su da ne idu upravo zbog toga što neće moći izaći iz centra.
Smatrate li da li BiH može odgovoriti potencijalnom valu migranata jer političari često najavljuju da bi oko 100.000 migranata moglo stići u našu zemlju?
Moramo biti pažljivi s ovim brojevima, jer mislim da zaista nema 100.000 migranata koji čekaju da uđu u BiH. Treba pogledati prave cifre, prošle sedmice je bilo 350 dolazaka u BiH, a nemojte zaboraviti da smo u isto vrijeme imali barem 200 do 250 ljudi koji su napustili našu zemlju. Dakle, to ne znači da je 350 ljudi došlo i ostalo jer su u isto vrijeme drugi izašli. Vjerujem da ćemo u narednim sedmicama imati ovakve brojeve dolazaka, oni se jesu povećali jer su u Srbiji ukinuli zabranu kretanja, ali dobra stvar za BiH je činjenica da migranti iz te susjedne zemlje više ne idu samo u nju, nego i u Mađarsku, Hrvatsku i Rumuniju. Tako da sada u Srbiji ima oko 9.000 migranata, međutim, kada se počnu kretati ići će u različite zemlje. Broj koji dolazi u BiH je manji nego je bilo očekivano.
Kakva je trenutno situacija u BiH kada je riječ o smještajnim kapacitetima u kampovima za migrante, da li ih je potrebno proširivati i kakvi su uslovi u njima?
Ako se nastavi broj ovakvih dolazaka, u Sarajevu nećemo imati problema gdje je riječ o smještajnom kapacitetu od oko 1.000 slobodnih kreveta u Ušivku i Blažuju tako da se novi ljudi mogu prihvatiti. U USK-u postoji problem, ako Bira ostane s ogranićenim kapacitetom samo na nešto više od 500 ljudi i ne dobijemo alternativu onda ćemo rizikovati da sve više ljudi spava vani. I u Velikoj Kladuši također postoji problem s privremenim prihvatnim centrom Miralom u kojem je smješteno 1.200 ljudi, a kapacitet je 700. Jako je teško upravljati tim brojevima, tako da nam treba nova lokacija i u ovom gradu. Tuzla je također problem, svaki dan je primjetno od 200 do 250 ljudi koji spavaju vani na autobuskoj stanici i iz ove perspektive to je potpuno nepotrebno. Predložili smo gradonačelniku da se napravi neki prihvatni ili tranzitni centar za te ljude čak i izvan grada. Dakle, situacija je podijeljena, ali moramo biti jako pažljivi da ne plašimo ljude velikim brojem poput 100.000.
U posljednje vrijeme bilo je incidenata u Krajini (npr. Velika Kladuša) gdje su na YouTube-u su objavljeni i videosnimci policijske brutalnosti prema migrantima. Kako to komentarišete, da li je bilo takvih slučajeva i je li takvo postupanje opravdano ili se na neki način treba sankcionisati?
Sve donedavno ponašanje policije je bilo apsolutno savršeno u BiH. Migranti bi sami priznali da su se suočavali s policijskom brutalnošću, a trebamo znati da zaista nije lako, policija ima jako kompleksne zadatke. Policija u Bihaću i Velikoj Kladuši nije znala kako da se ponaša prema tim ljudima koji dolaze iz različitih kultura i BiH se prije nije susretala s tim, a policijski rad je bio zaista dobar. Međutim, u posljednje vrijeme smo imali određeni broj pritužbi migaranata da je policija u Bihaću i Velikoj Kladuši koristila prekomjernu silu. Javnost je vjerovatno vidjela i video iz Velike Kladuše koji su objavili volonteri i mi smo kao UN u BiH izdali saopćenje i zatražili da se ovaj slučaj shvati veoma ozbiljno i istraži. Lokalne vlasti u USK su rekle da će se pobrinuti za to i jako je važno da se postojeći mehanizmi iskoriste da se ne bi izbrisalo ovo jako dobro iskustvo koje je bilo u BiH. Međutim, mnogo puta su nam migranti ispričali da ih je pretukla hrvatska policija. Prošle sedmice sam bio u Miralu i razgovarao sam s mladićem kojeg su teško pretukli, imao je slomljenu ruku, nogu i probušena plućate je tvrdio da je to uradila hrvatska policija. Ne mogu tvrditi da je svaka priča tačna ili možda nije, ali samo prenosim iskustva našeg osoblja koji brine o njima, ali i migranata koji ispričaju šta su doživjeli. Mislim da bilo koja država mora istražiti šta se dešava na njenoj granici u skladu s međunarodnim pravima i Evropskim konvencijama.
Veliki je broj migranata i na ulicama Sarajeva, iz policije kažu da ne mogu ništa poduzeti jer su kapaciteti u kampovima popunjeni, kažu i da ulaze i izlaze iz njih kako i kada žele koristeći "rupe" u ogradama i samim time izbjegavajući kontrole u šatorima zbog koronavirusa. Kakva su saznanja IOM-a o kriminalitetu migranata i da li se čini nešto na rješavanju tog problema?
Kada je riječ o migrantima koji preskaču preko ograde i ulaze u migrantske centre i onima koji spavaju u blizini njih, onda se opet vraćam na staro pitanje - ukoliko se želi dovoljno riješiti ova situacija, potrebno je da postoji dovoljno smještajnih kapaciteta. To također znači da ih u takvim slučajevima policija može odvesti u te centre, a ako ne postoji takvo mjesto onda su im "ruke svezane". Iz tog razloga se stvara osjećaj nesigurnosti, a ista situacija je i s krađama jer kada su smješteni u centre, nemaju razloga da provaljuju u nečije kuće niti da prave neke druge kriminalne radnje. Ukoliko uzmete u obzir da je do sada BiH imala više od 60.000 ljudi koji su prošli kroz nju, treba znati da će uvijek postojati mala grupa koja će biti sklona kriminalnom ponašanju, koja će biti nasilna, ali ne zbog toga što su migranti, već jer su ljudi kao i ostali u kojima ima takvih pojedinaca. Dakle, policija i sudstvo u takvim situacijama trebaju procesuirati migrante na isti način kao i građane BiH. I ne treba se stvarati mišljenje njihove nekažnjivosti da mogu počiniti krivično djelo, a ne dobiti kaznu za to. Mi kao međunarodna zajednica podržavamo tužiteljstva da rade svoj posao. Primijetili smo i tenzije u određenim migrantskim centrima, poput Mirala u Velikoj Kladuši koje je povezano s nedostatkom slobode kretanja, a riječ je o malom centru u kojem su više od dva mjeseca i to stvara pritisak među ljudima koji su mladi i energični i trebaju kretanje. Također, pretrpanost je problem jer ukoliko je u centru predviđenom za 700 ljudi smješteno njih 1.200 to znači da odmah dugo čekaju na jelo, zatim, na tuširanje i generalno je previše ljudi što također stvara tenzije. Zbog toga se vraćamo na isto pitanje da moramo imati proširene kapacitete jer će to povećati i sigurnost van, ali i unutar kampa.
Na kraju razgovora, možete li nam reći šta govore podaci s terena te da li smatrate da bi BiH mogla postati sabirni centar za migrante?
Ova situacija s migrantima je počela u januaru 2018. godine i od tada do sada smo imali preko 60.000 migranata koji su došli u BiH, a sada ih imamo nešto više od 6.000 i to je sasvim jasan odgovor na pitanje. Ta priča da će BiH postati mjesto na kojem će biti desetine hiljada migranata ne može biti realizovana jer kada ljudi ne bi mogli prijeći granice BiH i otići u Hrvatsku i Sloveniju to bi zaustavilo njihove dolaske jer oni ne dolaze u našu zemlju da u njoj i ostanu već jer je to ruta koja ih vodi od njihove zemlje porijekla, preko Turske i Grčke do dijelova Zapadne Evrope gdje žele ići. I u sljedećoj godini možemo očekivati da ćemo u BiH imati ovaj tranzitni pokret migranata kao i do sada. BiH ima kapacitet da se bavi ovim problemom ako se karte postave na pravi način, odnosno, ako se ispravno odigra. Međunarodna zajednica daje podršku za upravljanje ovim centrima i tako će se i nastaviti. Dakle, BiH može upravljati ovom situacijom.
