Ona je, kada je sve počelo, imala tek pet godina. Sudsko vijeće pod predsjedavanjem sutkinje Višnje Strinić, za svako silovanje odredilo mu je kaznu od pet godina, dok je za krivično djelo povrede djetetovih prava dobio još tri godine što bi ukupno bilo 1.338 godina zatvora.
No, takva kazna u hrvatskom pravosuđu nije moguća, pa je preinačena u onu maksimalnu koju može dobiti, a to je spomenutih 40 godina. Otac je vlastitu kćer silovao u prosjeku jednom sedmično, a posljednjih mjesec dana činio je to svaka dva dana. Kako stoji u obrazloženju presude činio je to "u cilju spolnog zadovoljenja iskorištavajući odnos povjerenja i ovisnosti koje je zbog svoje rane djetinje dobi u kojoj se ne može samostalno brinuti o sebi bez pomoći roditelja imala prema njemu kao ocu, uz istovremenu potpunu invalidnost djetetove majke, kao i djetetov strah prouzročen njegovim ponašanjem prema njoj i majci, svjestan da je zbog svoje dobi nemoćna u pružanju otpora, izražavanju odbijanja i shvaćanju prirode spolnog odnosa".
Prvi put to je učinio u kampu, a potom je to činio u njihovom stanu. Također, otac joj je bez ikakvog razloga branio joj da viđa i kontaktira baku i djeda po majci, koji stanuju u istoj zgradi i nije joj dopuštao da izlazi van ili da se igra s prijateljima, osim i samo uz njegovu prisutnost. Uvijek ju je dovodio i odvodio u školu, onemogućivši joj tako uspostavljanje socijalne interakcije s vršnjacima, te ukoliko je bio nezadovoljan zbog nečega što djevojčica ne bi dobro napravila, udarao je više puta po glavi i u trbuh.
Jednom sedmično bi od nje tražio da se kupa po nekoliko sati i za to vrijeme bi sjedio pored nje i gledao je i ukoliko ne bi bio zadovoljan kako je oprala neki dio tijela, morala se ponovno kupati, ne vodeći brigu o emocionalnim i psihičkim posljedicama koje takvo ponašanje može imati na dijete.
Okrivljenik je bio na čitanju presude, no nije pokazao nikakvu emociju.
