Istraživanje, čiji su rezultati objavljeni u stručnom časopisu "nanomaterials", provedeno je na životinjskom modelu s oralnim dozama mikroplastike i nanoplastike iz polistirola, široko rasprostranjenog vještačkog materijala koji se, između ostalog, koristi za pakovanje hrane.
Otkriveno je da se sitne čestice mogu dokazati u mozgu već dva sata nakon konzumiranja. Način na koji mikroplastika i nanoplastika probijaju krvno-moždanu barijeru dosad je bio nepoznat u medicini.
Bečki naučnici su uz pomoć kompjuterskih modela otkrili da je određena površinska struktura ključna za prolazak plastičnih čestica u mozak. Krvno-moždana barijera važna je stanična granica koja štiti mozak od ulaska toksina i patogena. Sličnu zaštitnu barijeru kao mozak ima i crijevo - crijevnu sluznicu koju, kako je otkriveno naučnim istraživanjima, sitne čestice plastike također mogu preći.
Čestice nanoplastike i mikroplastike u probavnom sistemu tako su dovedene u vezu s lokalnim upalnim i imunološkim reakcijama te s pojavom raka. Čestice plastike u mozgu mogle bi povećati rizik od upala, neuroloških poteškoća ili čak neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti te su daljnja istraživanja u tom području prijeko potrebna, naglasili su naučnici sa Medicinskog univerziteta u Beču.
Čestice plastike manje od 0,001 milimetra nazivaju se nanoplastikom, a one do pet milimetara se nazivaju mikroplastikom te su vidljive golim okom. Nanoplastika i mikroplastika dospijevaju u naš lanac ishrane, između ostalog, iz ambalažnog otpada.
Kako su pokazala istraživanja, osoba koja pije dnevno preporučenu količinu vode od 1,5 do dva litra, godišnje unese 90.000 sitnih čestica plastike. Osobe koje piju vodu iz česme u nešto su povoljnijem položaju pa unesu oko 40.000 čestica godišnje.
Kako bi se smanjila moguća šteta mikroplastike i nanoplastike za čovjeka i okoliš, važno je ograničiti širenje i upotrebu te istovremeno nastaviti istraživati djelovanje sitnih čestica plastike. Otkriveni mehanizam u prevladavanju zaštitnih barijera u tijelu može presudno unaprijediti ovo istraživanje, ukazao je naučni tim sa Medicinskog univerziteta u Beču.
