Nakon što su mediji objavili da je VSTV BiH na sjednici 16. oktobra 2019. odlučilo da se srbijanskom udruženju za krivičnopravnu teoriju i praksu čije je sjedište u Beogradu osigura pristup podacima o predmetima ratnih zločina u bh. sudovima za potrebe naučno istraživačkog projekta kojeg realiziraju, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija oglasio se nakon određenih sumnji koje su se pojavile u javnosti da se tom odlukom udruženju bezuvjetno daje dopuštenje za uvid u dokumentaciju sudova i kazao da će sudovi u konačnici odlučivati o svakom pojedinačnom zahtjevu.
U Srpskom udruženju redom sjede pravnici i sudije kojima je itekako poznata legislativa kada je u pitanju pristup podacima sudova, posebno vezano za osjetljive predmete, pa je zanimljivo da su se ipak odlučili da umjesto sudovima iz kojih su im podaci za istraživanje potrebni, obrate VSTV-u, piše megafon.ba.
lako Srpsko udruženje za krivičnopravnu teoriju i praksu ima sjedište u centru Beograda, predsjednik prof. dr. Stanko Bejatović, inače profesor na Univerzitetu u Kragujevcu, i jedan od dva potpredsjednika, prof. dr Miodrag Simović, porijeklom su, odnosno žive u Bosni i Hercegovini. Bejatović je rođen u BiH i diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu prije nego je magistrirao i doktorirao u Beogradu, a Simović je aktuelni sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Drugi potpredsjednik Udruženja je Janko Lazarević iz Srbije, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji. Kad se analizira cilj istraživanja nije ni čudo što je pomenuti zahtjev VSTV-u izazvao kotroverze u bh. javnosti.
Posebno je zanimljiva informacija da je Miodrag Simović otac tužioca Tužilaštva BiH Vladimira Simovića, koji je postupajući tužilac u predmetu Čemerno, a koji je prilikom čitanja optužnice kazao kako je to uradio po zaključku Narodne skupštine Republike Srpske, piše Patria.
Ime Simovića mlađeg veže se i za hapšenje generala Đure Matuzovića i još devet nekadašnjih pripadnika HVO-a iz Orašja. Uz tužioca Milanka Kajganića, kako je ranije javila „Slobodna Bosna“ na tom predmetu radio je tročlani tužilački tim iz Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.
Tužiocu Kajganiću su u istrazi pomagale upravo kolege Vladimir Simović i Vedrana Mijović. Simović, sin sudije Ustavnog suda BiH Miodraga Simovića, dok je Vedrana Mijović kćerka Slavka Jovičića Slavuja, ranijeg zastupnika SNSD-a u Parlamentu BiH.
Simović mlađi je do kraja 2013., kada je imenovan za državnog tužioca, radio kao viši stručni suradnik u Okružnom sudu u Banjoj Luci i do dolaska u Tužilaštvo BiH nije napisao nijedne optužnice ni presude.
Sumnja da hrvatska i bošnjačka elita preko podobnih tužilaca 'prodaju' svoje generale ogleda se i u priči u vezi sa generalom HVO-a Zlatanom Mijom Jelićem, koji je na meti Dragana Čovića već duži period.
Zlatan Mijo Jelić u emisiji Velimira Bujanca javno je i oštro prozvao političke elite Hrvata u Bosni i Hercegovini, za koje je istaknuo da klijentelizmom, korupcijom i nepotizmom uništavaju hrvatski narod u BiH i tjeraju ga na iseljavanje.
General HV-a i HVO-a prvi je put javno prozvao Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH.
„Od svih predizbornih obećanja koja je dao, Čović je ispunio samo ona prema svojoj rodbini, svojim prijateljima i partizanskoj eskadrili iz “Soko grupe”, rekao je Jelić u emisiji “Bujica”, navodeći i širi krug ljudi koji su bili djelatnicima mostarskoga “Sokola“.
General Zlatan Mijo Jelić nedostupan je bh. pravosuđu, optužnica protiv njega podignuta je 2015. godine, a koja ga tereti da je u ratu u Bosni i Hercegovini bio dio udruženog zločinačkog pothvata (UZP).
