“Srednja zajednica” označava ujedinjeno društvo koje usvaja srednji tok i ne pribjegava ekstremima. Stoga, islamsko učenje preporučuje uravnoteženost u svim aspektima života. Među ovim aspektima je i traženje uravnoteženosti između duhovnog i materijalističkog. Islam se nalazi kao posrednik između formalizma judaizma i spiritualizma kršćanstva iako je, hronološki gledano, uspostavljen posljednji. Islam uči muslimane da uzmu najbolje od oba svijeta: dunjaluka i života nakon smrti. Allah, dž.š., kaže: …I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu… (Kur’an, 28:77)
Islam ne prihvata pretjeranu duhovnost sličnu sanjarenju i pretjeranu orijentiranost fizičkom. Također, učenja islama su u suprotnosti s čisto materijalističkim samodostojnim filozofijama koje postoje i na Istoku i na Zapadu. Islam je došao čovječanstvu kao uravnotežen koordiniran program za razvoj, uzimajući u obzir fizičke, intelektualne i duhovne potrebe, i zasniva se na principu da je čovjek tjelesno, intelektualno i duhovno biće, prenosi Islambosna.ba.
Tjelesno i duhovno
… I kad je melekima Gospodar tvoj rekao: Stvorit ću čovjeka od ilovače, pa kad mu savršen oblik dam i život u nj udahnem, vi mu se poklonite…(Kur’an, 38:71)
Suprotnost u stvaranju navedena u prethodnom ajetu je zbunjujuća: čovjek je kombinacija zemljanog – fizičkog i duhovnog. Same ove dvije komponente impliciraju čovjekovu potrebu za životom u kojem je uravnoteženo zastupljeno i duhovno i materijalno i samo pri takvim uslovima se može postići sretan život. Zemljano čini čovjeka privrženim zemaljskim porivima poput požude, osnovnim instiktima i zadovoljstvima. Stoga, neophodno mu je da zadovolji ove potrebe. S druge strane, komponenta duhovnog ga tjera ka zadovoljavanju duhovnih i moralnih potreba i postavlja limit zemaljskim potrebama u svrhu duhovnog uzdizanja.
Zašto je potrebno i duhovno i materijalno?
Čovjeku su neophodni instinkti da bi postigao ciljeve za koje je stvoren: za širenje ljudske rase, obogaćivanje života i civilizacije. Bez ovih instinkta, ne bi bilo napretka, moderne tehnologije i civilizacije i ljudska rasa bi nestala sa lica Zemlje već odavno. S druge strane, duhovni i moralni instinkti mu omogućavaju spoznaju i pokornost Bogu.
Za postizanje ciljeva je neophodno uravnoteženje. Jedna komponenta ne treba dominirati drugom. Naprimjer, ako materijalno dominira, čovjek nazaduje do nivoa zvijeri, čak i dalje. U tom slučaju život na Zemlji postaje haotičan. Ako, s druge strane, dominira duhovno, onda se čovjek povlači od svakodnevnog života u monaštvo i misticizam, što vodi pasivnosti, povlačenju i odsustvu bilo kakvog ljudskog napora. U tom slučaju, čovječanstvo stagnira.
Povrh svega, od čovjeka se očekuje da vodi svakodnevni život i ispunjava dužnosti prema sebi, porodici i društvu i traži se od njega da to radi najbolje što može. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Zaista tvoje tijelo ima kod tebe pravo (na odmor), i tvoje oko ima kod tebe pravo (na san), i tvoja porodica ima kod tebe pravo (na uživanje i druženje) i tvoji posjetioci imaju kod tebe pravo (da ih ugostiš i sa njima posjediš). Pa daj svakome njegovo pravo!
Islam je protiv jednoumlja
Islam podstiče čovjeka da iskoristi i materijalno i duhovno za rekonstrukciju vlastitog života. Osuđuje se onaj koji, poput kršćana, odbija Allahove poklone čovjeku vezane za dunjaluk. Allah u Kur’anu kaže: Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: “Ona su za vjernike na ovome svijetu, a na onome svijetu su samo za njih. (Kur’an, 7:32)
Materijalističke ideologije, s druge strane, potpuno odbacuju sve nematerijalno i smatraju duhovnost fikcijom i imaginacijom. Smatra se da je dovoljno zadovoljiti potrebe tijela i da je normalno da duša ostane osiromašena. Takav stav rezultira nemirom, konstantnom brigom i odsustvom spokojnosti, svim onim što vodi ka ispunjenom životu.
Prema Aristotelu, uobičajene stvari koje čovjek radi da bi se zadovoljio, bogatstvo, čast i filozofija ne mogu doprinijeti ka ultimativnom čovjekovom cilju – sreći, jer čak i osobe koje posjeduju materijalno dobro ili znanje su nesretne. Islam daje bitno mjesto materijalnom u svrhu duhovnog uspjeha. Jasno je rečeno da se duhovno napredovanje čak i brže može postići razumnim korištenjem materijalnog. Naprimjer, oni koji traže znanje, ili oni koji traže dobrobit za čovječanstvo, koji pomažu siromašnim, naporno rade, prave tvornice i ceste, spašavaju živote itd, imaju veću nagradu od onih koji se zadovoljavaju samim činom robovanja.
Ukratko, učenja islama imaju za cilj uspostavljanja ravnoteže između materijalnog i duhovnog. Jasno je da su sve stvari na Zemlji stvorene za čovjeka dok je čovjek stvoren da robuje svom Stvoritelju kroz usavršavanje svog morala.
