Ulazite u more, a u plićaku se koprca dva metra dug morski pas. Upravo ovu scenu iz noćne more doživjeli su Korčulani na nekoliko metara od obale. No da morski psi mogu govoriti, situacija bi bila upravo suprotna, jer su ove životinje zbog ljudi sve više ugrožena vrsta.
U korčulanskoj uvali Kneže neočekivan gost. Dvometarski morski pas. Dezorijentirani modrulj iz plićaka nije mogao iz dva razloga. ''Prvi je što ne može plivat unazad, a drugi je što mora plivati da bi disao. Ako je moguće tu jedinku izvući i pogurati malo u dublje, bilo bi super. Međutim, jasno je da ljudima to nije baš milo da bi tako nešto napravili s obzirom da se radi ipak o morskom psu'', pojasnio je Branko Dragičević, iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split.
U Jadranu ih ima 30-ak vrsta, ali su postali prava rijetkost. ''Dogodi se da netko cijeli život roni ili se bavi ribolovom, a da nikad nije vidio morskog psa'', istaknuo je Pero Ugarković.
A mogućnost da sretnete opasnu bijelu psinu, ravna je gotovo dobitku na lutriji. ''Posljednji slučaj napada je bio na Visu prije nekih 10-15 godina, ne sjećam se točno. Kada je napala jednog slovenskog ronica'', podsjetio je Dragičević.
U ovom pulskom akvariju najčešće pitanje koje čuju je - jesu li opasni? ''Dosta su iznenađeni kad im mi kažemo da ti morski psi nisu toliko opasni, da je to više riječ o jednoj jako jako lošoj reputaciji i da zapravo čovjek koji bi skočio ovdje u bazen se ne treba previše toga bojati'', pojasnio je biolog Žarko Jaković
No ima i ali... ''Ovi psi koliko god da jesu miroljubivi oni imaju zube i ti zubi su veliki. Znači ako vi njega idete hvatat rukama idete se s njim hrvati naravno da vas ugristi'', istaknuo je Jaković.
Najugroženija vrsta je sklat. Rijetka populacija na Mediteranu pliva oko naše Silbe. ''Ribari sami puštaju tu životinju nazad u more, i možemo bit sretni ako ćemo se tako ponašat prema moru, možemo bit optimistični'', rekao je Ugarković. Jer opstanak ovih životinja ključan je za očuvanje biološke ravnoteže u Jadranu.
