Unsko-sanski kanton zaista ima neizmjerno blago u svojim čistim zelenim rijekama, a većina građana u osam općina i gradova ne bi mijenjala to ni za najveći budžet od svih kantona u Federaciji. Rijeke Una i Sana, sa dvadesetak pritoka, obično su prve ili druge kategorije kvaliteta vode, a još su toliko izdašne (jer se properu) da ih poneki rijetki industrijski zagađivači i lokalni kanalizacioni sistemi, sa prečišćivačima i bez njih, još ne mogu ugroziti. Njih brane i brojni ekološki osviješteni građani koji u ovim sunčanim ljetnim mjesecima, kada na sve strana cvrči vreli asfalt, bukvalno žive pored vode odakle ih samo prve jesenje kiše mogu otjerati.
JUBILARNA UNSKA I DRUGE REGATE
Šta je ovo ovako ugrijalo, žali se kupac u lokalnoj trgovini, noseći u korpi veliku kiselu, grozd paradajza, hljeb i konzervu domaćeg gulaša od tri marke. Sa svim tim u malenom ruksaku, te još samo šorc, japanke i peškir, Mustafa kaže da ode na plažu. Nije za izdržati, veli.
Dovoljno je samo biti pored vode da se nepodnošljivo ljeto pretvori u ugodne momente za koje se živi. Što je veći broj provedenih dana na Uni ili Sani, to je za Krajišnike uspješnija godina.
Za turiste se ne sekiraju, dobru turističku godinu mjere po tome da uspješno provedu organizacije raftinga i regata, skokova sa mostova, utrke lađa i slično, da lijepo dočekaju i isprate goste, koliko god da ih bude.
S obzirom na to da se ove godine obilježava jubilarna 50. internacionalna turistička Una regata, koja počinje 24. jula, kotizacija za sve učesnike biće besplatna. Detalji za one kojima trebaju čamci i oprema mogu se naći na službenoj stranici Nacionalnog parka Una, gdje su izlistani i kontakti 17 lokalnih rafting agencija koje su uvijek spremne sa vama zaploviti.
Pored ove biće i druge značajne regate, kao Una regata - Lađom niz Unu, u organizaciji Turističke zajednice Novi Grad, a počinje 27. jula. U organizaciji Kajak kanu kluba Ključ 21. jula iz Velečeva kreće regata na Sani. Bosanskokrupska III Una regata završena je prošlog vikenda.
Svi organizatori za primarni cilj imaju namjeru da lokalne prirodne ljepote svojih rijeka pokažu novim turistima. Inače, u svim općinama već postoje aktivne turističke organizacije i rafting klubovi koji svakodnevno pružaju usluge. Hoteli, moteli i restorani, iz čijih bašta se može slušati žubor rijeke, već rade punom parom.
Prava je pomama za nekretninom pored Une, sve više niču vikendice u kojima za 100 eura spavaju turisti, plaćajući za svoj mir, udobnost i komadić smaragdne rijeke.
Uspjeli smo čak i pronaći jednu dobru priliku na prodaju. U Orašcu kod Bihaća, unutar teritorija Nacionalnog parka Una, Zlatan prodaje do 3 hiljade kvadrata zemlje pored Une. Pola je šuma, pola livada, ima put i usred imovine prirodni izvor pitke vode po imenu Točak.
- Točak nikad nije presušio. Plac izlazi na samu Unu u širini od 36 metara, mjesto je idealno za vikendicu, jer su tu u blizini i druge vikendice koje se izdaju. Ja nisam od onih koji će tu udariti u turizam, a žao mi gledati starog oca koji mora dolazi kositi po ovakvom suncu. Može mu se nešto desiti. Znam da je komad dobar, ali neću ni da budem bezobrazan za cijenu, neke mušterije su se najavile da će doći pogledati, ispričao nam je Zlatan iz Orašca.
Cijena po kvadratu mu je 20 maraka, sveukupno između 50 i 60 hiljada maraka može se pogoditi plac. Neko će baš da se usreći.
DOMAĆE JE NAJJEFTINIJE
Ali to povlači i nove investicije, izgradnju objekta, mnogo posla i opet na kraju čovjek u njoj neće moći uživati, nego će uživati u parama koje napravi od nje izdajući je Arapima. A za istinsko uživanje na Uni i Sani znaju i oni siromašni, dovoljni su im samo peškir i japanke.
Djeca su na raspustu, pa su na plaži od jutra do mraka, svaki dan se kupaju i oni koji su na godišnjim odmorima, osim onih koji su otišli na more, što je u slučaju Krajišnika najčešće Hrvatska. Ove godine kampanja da se uživa domaće nikad nije bila jača. Ko god da se vrati s mora, žali se na cijene, papreno im se naplaćuje mjesto za peškir, klima u apartmanima, kukuruz, lubenica, sladoled, pizza jedva se mogu priuštiti, a kamoli hladno pivo i razna vina.
Zato je mnogo Krajišnika koji cijeli budžet za godišnji odmor strpaju u gepek sa šatorom i roštiljem, pa traže kakvu zgodnu obalu odakle mogu zaplivati ili zabaciti udicu.
VALJA NAMA PREKO RIJEKE
Tako je i sa ribama. Širom Krajine mogu se naći ribogojilišta gdje se kupuje kvalitetna pastrmka po cijeni 11 do 12 maraka za kilogram. Za takve ribe ne postoje nezadovoljne mušterije. Ipak, lokalci će svaki put po okusu prepoznati da li je riba hranjena vještački ili je ulovljena u prirodnom ambijentu. Kunu se čak da mogu na njoj okusiti Unu ili Sanu.
Prepoznaju se međusobno kao i ribari, ali umjesto riječi bistro, samo blagonaklono klimnu glavom, zadovoljni izdašnošću tajne koju dijele. Ljudi svoju rijeku dišu i mirišu, jedu i piju, žive i sanjaju u želji da im to tako što dulje potraje, cijelog života, pa i preko rijeke, na drugoj obali, ako je bude.
