Hasan Gvozden je rođen bez šake na lijevoj ruc,i ali nije dozvolio da ga to sputava u bilo čemu. Još kao dijete vozio je auto, kamion, traktor. Budući da nije imao nikakvu pomoć od države Hasan je odlučio da stvari uzme u svoje ruke.
Hasan je rođen 1991. godine, u Gornjem Vakufu.
Kao dječak je živio u Njemačkoj, a njegov otac po povratku u Bosnu počeo se baviti stolarijom i tako počinje Hasanova priča.
"Bio sam izbjeglica u Njemačkoj, otac se po povratku u Bosnu bavio stolarijom, a brat je radio posao keramičara. Prvo sam bio njegov pomoćnik, a onda sam sam počeo raditi. Početak je bio težak, ali pomalo me narod upoznao, nabavio sam mašine i sada to radim profesionalno", govori Hasan.
Hasan dodaje kako nema namjeru otići iz Bosne i Hercegovine, ali i kako novac ne dolazi preko noći, za sve je potreban trud i rad.
"Želja mi je ostati u Bosni, ne želim ići odavde. Najbolji marketing je od usta do usta, želim živjeti od svog rada. Radim već sedam godina, a zadnje dvije godine zarađujem. Idem gdje me zovu i radim. Rođen sam bez lijeve šake, invalidnost 70 posto, primanja nikakva nisam imao. Bilo je nekad oko 90 KM, ali su mi to ukinuli 2002. godine. Htio sam računar, auto i to me tjeralo da se borim za sebe. Kroz vrijeme sam postavljao i laminat, krečio", dodao je Hasan.
Hasan ističe kako mu je želja proširiti posao.
"Meni moja invalidnost ništa ne predstavlja, radim kao i svi drugi ljudi. Navikao sam se živjeti tako.
Najbolje se osjećam u svojoj zemlji, želim proširiti posao na čitavu Bosnu i Hercegovinu i zaposliti ljude", zaključio je Hasan.
