Ovogodišnja Elektrijada u Bugarskoj bila je najuspješnija u istoriji banjalučkog Elektrotehničkog fakulteta, koji je osvoji drugo mjesto u generalnom plasmanu. Briljirali su ovom prilikom mnogi studenti, sa kojima radimo jednu veliku priču, a ovom prilikom vam donosimo dio razgovora sa Bojanom Derajićem, studentom druge godine, koji je osvojio dva prva mjesta u oblasti Teorija električnih kola i Matematika 2.
Inače, Bojan je student sa prosjekom 10, tako da smo se u razgovoru dotakli mnogih tema, od njegovih interesovanja, stanja na fakultetu, budućih planova, ali i neizbježne teme –odlaska sa ovih prostora.
Kaže da mu je veoma drago što je zajedno sa kolegama, koji su takođe ostvarili odlične rezultate, doprinio uspjehu fakulteta na kome studira.
„Osjećaj je stvarno fantastičan, jer smo pokazali da bez problema možemo parirati drugim fakultetima iz regiona kada je znanje u pitanju. Naravno, ovo je veliki uspjeh i za mene lično, jer sam se takmičio iz predmeta koji su veoma bitni za ono što ja studiram i vjerujem da će mi znanje stečeno kroz pripremu za ova takmičenja doprinijeti u daljem studiranju. Takođe, iskustvo koje sam stekao kroz učešće na Elektrijadi i putovanje u Bugarsku je samo po sebi veliki uspjeh i nadam se da ću učestvovati i sljedeće godine“, ispričao je za Buku Bojan.
Kaže i da je prosjek koji ima - 10, rezultat toga što je izabrao da studira ono što voli i što ga najviše zanima, a to je elektrotehnika. Trenutno postoji dosta oblasti elektrotehnike koje ga lično interesuju i koje bi želio da izučava.
Sada je na studijskom programu Elektroenergetika i automatika, gdje se izučava veći dio onoga što ga zanima, međutim, postoje i oblasti koje su mu dosta interesantne, ali nisu dio redovne nastave i njima se posvećuje dosta slobodnog vremena.
U ovome trenutku ne može reći čime bi se definitivno želio baviti u budućnosti, ali neke od disciplina koje su mu najinteresantnije, i koje svakako planira izučavati u skorijoj budućnosti, su robotika, vještačka inteligencija, obnovljivi izvori energije i "pametne" mreže.
„Sve ove discipline su prilično aktuelne u svijetu i smatram da će njihov razvoj u budućnosti biti veoma koristan za čitavo društvo“, naglasio je.
Interesovalo nas je i Bojanovo razmišljanje o odlascima sa ovih prostora, posebno mladih, obrazovanih ljudi. Pitali smo ga i da li smatra da država i nadležne institucije mogu i moraju uradi više za mlade i pametne ljude, kako bi odlučili ostati ovdje ili se bar vratiti nakon usavršavanja: “Mislim da je velika šteta to što naši ljudi svakodnevno odlaze sa ovih prostora, ali ih i razumijem jer svako želi i treba da obezbijedi bolju budućnost za sebe i svoju porodicu. Naravno, veliki je gubitak kada mladi ljudi, koji ovde završe fakultet, odlaze da rade u druge države, ali mislim da bi još veća šteta bila da ostanu ovdje i gube vrijeme u potrazi za adekvatnim radnim mjestom. Takođe, ljudi koji odlaze da se školuju ili usavršavaju u inostranstvu, kada se naviknu na dobre uslove i visok životni standard, vrlo vjerovatno se neće vratiti ovde bez nekog snažnog unutrašnjeg motiva. Moguće je i da nakon usavršavanja vani, jednostavno nemate tehničke uslove da stečeno znanje primijenite i razvijate ovde na našim prostorima.”
Smatra da bi nadležne institucije trebale poboljšati dosta toga kako bi se cjelokuopni životni standard podigao na viši nivo. Trebali bi više pažnje posvetiti modernizaciji studijskih programa na fakultetima i cjelokupnog obrazovnog sistema kako bi bili u skladu sa stranim univerzitetima. Naravno, osim kvalitetnog obrazovanja, kaže Bojan, neophodno je mladim ljudiima omogućiti da se dobro zaposle i nastave profesionalno usavršavati u svome poslu.
To su samo neke od stvari koje smatra da bi trebalo poboljšati.
S obzirom da su discipline koje su njemu interesantne prilično nerazvijene na našim prostorima, vrlo vjerovatno će i sam pokušati školovanje nastaviti negdje u inostranstvu, ako se ukaže prilika.
„Jednostavno bih želio da steknem što kvalitetnije znanje i da ga imam gdje primijeniti, a to se teško može ostvariti ako ostanem ovdje. Mogućnost za nastavak studiranja i zaposlenja ovdje bi postojala kada bi se desile velike promjene u obrazovnom sistemu i društvu uopšte, mada je mala vjerovatnoća da će se to ostvariti u skorijoj budućnosti“, zaključio je Bojan.
Iskreno se nadamo da će, kako zbog Bojana, tako i zbog mnogih mladih ljudi koji se pitaju šta još uvijek rade u BiH, institucije promijeniti tragičan odnos prema našem najvećem potencijalu.
Jer pored toga što neshvatljivo lako gubimo talente i naučnike, gubimo ujedno i ljude koji bi mogli doprinijeti obnovi društva i države.
