Osim agrarnog i prometnog značaja koje Una ima kroz cijelu prošlost za ljude koji su živjeli blizu nje, u moderno doba igra i veoma značajnu ulogu u turističkoj privredi regije.
U latinskoj poslovici „Nomen est omen” (ime je značenje) rijeka čiji naziv potječe iz istog jezika zaslužuje taj naziv. Ona većim dijelom toka prolazi kroz sjeverozapadnu Bosnu, poznatiju kao Krajina, a vrelo je smješteno u susjednoj Hrvatskoj. Drevni Rimljani su joj, prolazeći kroz ovaj prostor u kojem je živjelo ilirsko pleme Japoda, dali naziv Una (Jedna, Jedina).
Najveće blagodati prirode države štite na način da se proglase „nacionalnim parkovima” ili „parkovima prirode”. U Bosni i Hercegovini se nalaze četiri nacionalna parka: Kozara, Sutjeska, Drina i Una. Kada se neki prirodni ambijent proglasi nacionalnim parkom, to znači da je to „zaštićeni prostor posebne ljepote i dobre prirodne očuvanosti, u kojem obitavaju biljke i životinje te gdje su ljudske aktivnosti ograničene”. Jasno je da, osim ekološkog osjećaja zaštite prirode, takvi elementi zakonodavno štite i brane prirodu te dodatno onemogućavaju da se ona devastira antropogenim djelovanjem.
Rijeka Una je duga 212 kilometara i nastaje iz kraškog vrela kod mjesta Donja Suvaja u Hrvatskoj. U samom vrelu se ronilo do 248 metara dubine, a zanimljivo je da se nikada nije došlo do njegovog dna. Una ima jedno od pet najdubljih vrela na svijetu. Ono je još 1968. godine proglašeno „hidrološkim spomenikom prirode” zbog svoje specifične dubine, reljefa te interesantne flore i faune. Vrelo nastaje kao posljedica kretanja vodene pare ka većim visinama jer je lakša od zraka, a zbog toga i voda se kreće u istom smjeru. Voda izlazi na površinu zajedno sa vodenom parom koja je nastala na dubinama na kojima je temperatura mnogo viša pa se čini kao da voda vri (vrelo). Svakako, voda na vrelu je daleko od neke koju bismo proglasili toplom.
Izrazit hidroenergetski potencijal
Površina sliva Une, koji se nalazi u dvije države, iznosi 9.300 km², a rijeka nastaje na visini od 520 metara. U gornjem dijelu toka je planinska i brza rijeka, a u donjem ravničarska sa slabim padom. Ušće u Savu je na 90 metara nadmorske visine kod mjesta Gradina Donja, a s druge strane je mjesto Jasenovac. S prosječnim padom većim od dva metra po kilometru i srednjim proticajem od 202 m³/s Una ima izrazit hidroenergetski potencijal. Uprkos tome, prirodne ljepote toka i njenog sliva, koje bi bile narušene te činjenica da je ona „nacionalni park”, hidroenergetski potencijal treba ostati samo to – potencijal.
Petrološka osnova ovog prostora je iznimno zanimljiva. Riječ je o zoni vanjskih Dinarida koji su uglavnom građeni od vodopropusnog krečnjaka. Kraški proces je odradio svoj dio posla i formirao prekrasnu morfologiju specifičnih oblika reljefa. U samom riječnom toku najinteresantniji su slapovi: Martinbrodski, Štrbački buk, Kostelski buk te Dvoslap i Troslap kod Lohova. Pad poprečnog profila toka, koji nastaje jer voda razgradi površinski krečnjak, omogućava prekrasan prizor vodenog bogatstva u svom punom sjaju.
Una ima i svoj „ljubavni” dio. Sedimentacija materijala je omogućila nastanak pet otoka koji iz ptičje perspektive liče na srce. Dobili su ime prema Ilirima koji su ovdje živjeli prije više od 2.000 godina – Japodima. Najduže pritoke Une su: Sana, Unac, Klokot i Krušnica, a brojni gradovi i naseljena mjesta su nastali duž njenog riječnog toka. Koliki je značaj rijeke govori i podatak da se i kanton zove Unsko-sanski. Sve ove činjenice su bile dovoljne da se Una proglasi nacionalnim parkom 2008. godine, a ona je jedna od rijetkih koja ima i svoj dan – 17. maj.
Ljepota prirode Une privlači brojne turiste, a najviše ih se okupi u periodu Unske regate. U julu ove godine je bila 50. jubilarna regata koja obuhvaća međunarodnu sportsku manifestaciju utrke kajaka, raftera i čamaca dolinom Une u tri etape. Osim agrarnog i prometnog značaja koje Una ima kroz cijelu prošlost za ljude koji su živjeli blizu nje, u moderno doba igra i veoma značajnu ulogu u turističkoj privredi regije. Stanovništvo Unu tretira uz visoku ekološku svijest, što joj daje odliku veoma čiste rijeke u periodu globalnog vodenog zagađenja.
Brojne minihidrocentrale
Druga polovina XX stoljeća je obilježena drugom industrijskom revolucijom koja je zahtijevala energiju. Zbog toga je posljednjeg dana 1954. godine puštena u promet Hidroelektrana „Slapovi na Uni” sa četiri agregata i godišnjom proizvodnjom energije od 167 GWh. Veoma je niska i iskoristila je prirodni pad rijeke koji tu na malom prostoru iznosi 10 metara. „Slapovi na Uni” je jedina hidroelektrana ovog slivnog prostora.
Proteklih četvrt stoljeća je obilježen gradnjom brojnih „mini” hidrocentrala širom Bosne i Hercegovine. Kod gradnje ovih objekata mijenja se korito toka i voda ujezerava, odnosno pravi se vještačka akumulacija čiji je zadatak da nadoknadi vodu kada je nizak nivo vode u rijekama. Tako su nastala brojna jezera u Bosni i Hercegovini prije više od pola stoljeća, od Jablaničkog do Buškog te od Ramskog do Višegradskog. Na ovaj način se devastira prirodni prostor te uništava flora i fauna područja. Treba napomenuti da ujezerena voda ima drugačije odlike od tekućice te se značajno razlikuju brzina zagrijavanja i isparavanja i živi svijet u jezerima i rijekama.
Prije mjesec dana je ljude u gornjem toku Une iznenadila aktivnost potencijalne gradnje hidrocentrale na samom vrelu rijeke. Dominirale su slike bagera koji su „čistili” prirodu od šumskog fonda te samim tim mijenjali okoliš prostora. Ovo djelovanje je izazvalo reakciju javnosti, a inspekcija je utvrdila krajem jula da investitor hidrocentrale „Una – mlin” ne posjeduje svu dokumentaciju.
Mještani brane Unu
Cijela prošlost industrije kroz posljednja dva stoljeća zahtijeva stalnu proizvodnju dodatne energije, ali takve aktivnosti ne smiju ići nauštrb kvalitete prirodne sredine. S obzirom na činjenicu da graditelji nemaju dokument „Ocjena prihvatljivosti zahvata u Ekološkoj mreži 2000”, gradnja je obustavljena. Upravo taj dokument govori o potencijalnom negativnom utjecaju u prirodi koje može imati gradnja hidroelektrane.
Ovih dana dešava se situacija da mještani fizički brane nastavak gradnje, a sve nekako podsjeća na film Avatar, u kojem autohtoni stanovnici pokušavaju zaštititi svoju prirodu od „ekonomskih investitora”. Da bi se realizovali radovi ovog tipa, mora se odgovoriti na brojna pitanja, a činjenica da vrelo Une ima odličan hidropotencijal, ne smije biti jedina koja se uzima u obzir. Deforestacija, onečišćenje vode, uništavanje areala flore i faune te kvaliteta života ljudi koji žive u datom prostoru moraju biti preči od potencijalne zarade koju donosi proizvodnja energije.
Potencijalni hidrocid kojem svjedočimo na rijeci Uni nas uvijek treba vratiti na poslovicu da nismo naslijedili prirodu od svojih predaka, nego smo je posudili od naše djece.
