Rođen je u Puli 1949. godine. Osnovnu školu završio je u Risnu, a gimnaziju u Kotoru. Prelaskom u Beograd na studije, već s nepunih 20 godina, započinje briljantnu novinarsku karijeru: član je šezdesetosmaške redakcije i kolumnista "Studenta", početkom 70-ih je komentator "Pobjede", od 1974. - 1980. novinar NIN-a, potom dvije sezone radi serijal "Teleskopija" za TV Beograd, pa se vraća u NIN
Za novinara godine u Jugoslaviji proglašen je 1982. godine. Novinarstvo iz protesta napušta 1988. godine.
Napisao je knjige "Treba li spaliti Kiša" (1980.), "Pitao sam Krležu" (1982.), "Umorna levica" (1985.), "Dahauski procesi" (1986.), Jugoslavija i komunisti"(1988.), "Bulatović-lirska zver" (1994.), "Beskonačni Tito" (2006.) i "Crnogorski grobari svoga djela" (2010.).
Od kraja 1997. učestvovao je u pokretu za obnovu državne nezavisnosti Crne Gore i dao veliki doprinos njegovoj pobjedi 21. maja 2006.
Boro Krivokapić ostat će upamćen i kao briljantan polemičar, koji je hrabro i elokventno saopćavao istine do kojih su rijetki mogli doprijeti ne robujući malograđanskoj prijetvornosti i ne zazirući od reakcija polusvijeta s kojim se beskompromisno obračunavao.
