Kako nam je rekao, sve je isplanirao. Svadba, odlazak u Njemačku, rad po cijeli dan, a onda bi odveo i suprugu i dijete.
Ali...
„POTREBNA TRI OZBILJNA,VRIJEDNA I POŠTENA VOZAČA SA B KATEGORIJOM, VOZI SE U DHL - BRZA POŠTA U BERLINU“, glasio je oglas na koji se prijavio naš sagovornik i još četiri njegova prijatelja iz Banjaluke u nadi da će pronaći posao u Njemačkoj.
Odgovor su dobili veoma brzo, krenuli u pregovore i polako dobili sve informacije koje su im bile potrebne i koje su ih ubjedile da se radi o regularnom poslu.
Ipak, njih petorica umjesto u Berlinu na kraju su ostali kod kuće prevareni i praznih džepova. Tačnije, dobro organizovana grupa prevaranata uzela im je po 400 eura i od tad im se više nisu javili.
Jedan od njih, koji je odlučio da progovori o svemu ispričao nam je da je sve djelovalo uvjerljivo i da nije bilo ni jednog razloga da sumnjaju u posrednika koji im je nudio posao.
Kaže, prvi kontak je bio putem Vibera, da bi se nakon toga čuli telefonski i počeli da razrađuju plan odlaska.
„Sve je izgledalo dobro. Prvo su posao dogovorili bratovi prijatelji sa posla, a nakon toga brat i ja. Ja sam trebao da vozim kombi, a oni da rade u magacinu. Posrednik koji se predstavio kao Ivica uputio nas je u sve i u saradnji sa njim smo počeli da prikupljamo potrebnu dokumentaciju“, ispričao je on.
„Pošto je sve moralo brzo da se završi, jer je rok za polazak bio veoma blizu, tako smo i dokumente ubrzano vadili. Inače, malo nam je postalo sumnjivo kako ćemo stići na razgovor u ambasadu Njemačke, jer moj brat je prije pola godine predao papire privatno i još uvijek čeka. Ali, onda su nas uvjerili da agencija ima već zakazane termine“.
Prevareni Banjalučani su tako za kratko vrijeme pripremili svu dokumentaciju poput međunarodnog rodnog lista, uvjerenja o državljanstvu, nekažnjavanju, ovjerenu kopiju pasoša i sl. Sve što im je posrednik do posla tražio.
Zanimljivo je što ih je posrednik konstantno pritiskao rokom, da bi im onda rekao da nije potrebno da znaju ni njemački, te da je važno samo nabaviti sertifikat Gete instituta koji se može srediti „preko veze“.
U suprotnom on ih ne bi mogao čekati da završe kurseve jezika, jer kreće se na rad za 14 dana.
Na kraju, pristali su da „srede“ sertifikat sa kontaktom koji im je dao posrednik. Riječ je bilo o izvjesnom Bojanu koji je sa njima dogovorio sastanak u Tuzli da bi im predao potrebne A2 sertifikate Gete instituta.
„On nam je rekao da će nas to koštati 400 eura po sertifikatu. Brat je imao 1.200 maraka od kredita koji je podigao jer je polagao za kamion sa prikolicom, a ja sam pozajmio ostatak od jednog prijatelja, te smo se zaputili u Tuzlu na sastanak. Sa Bojanom smo se našli ispred marketa Bingo u Tuzli gdje nam je on pokazao sertifikate koji su imali naša imena. Sve je izgledalo kao pravo, čak možda i jesu pravi jer ni do danas nismo saznali da li je riječ o falsifikatu iako smo pokušali u Gete institutu u Sarajevu. Uglavnom, mi smo mu kao što smo dogovorili dali po 400 evra i on je otišao. Kazao je kako bi popio sa nama kafu, ali neće da nas zadržava i slično, tako da nismo puno sa njim ni bili“, ispričao nam je nasamareni Banjalučanin.
Kako kaže, mislili su da su na korak do odlaska, čak su dobili i ugovore za posao, ali onda je uskoro uslijedio šok.
„Dan polaska je bio sve bliži, a nama se više niko nije javljao. I onda se desilo ono što nismo mogli ni sanjati. Broj našeg posrednika nije bio više u funkciji. Mislili smo da je slučajnost, pa smo pokušali stupiti u kontakt sa Bojanom koji nam je prodao sertifikate, ali i njegov broj je bio isključen. Kasnije smo provjerili i ugovore koje smo dobili i vidjeli smo da su i oni bili lažni. Tad smo zaključili da smo prevareni. Još uvijek ne mogu da vjerujem šta mi se dogodilo“.
Nakon što nam je ovaj Banjalučanin ispričao svoju priču pokušali smo i sami provjeriti oglase na kojima se nudi posao u inostranstvu. Poslije kraće pretrage, naišli smo na oglas u kojem se traže radnici u hotelu u Njemačkoj, a kontak broj telefona se razlikovao samo u posljednjoj cifri u odnosu na onaj sa kojim je komunicirao naš sagovornik.
Odmah smo se javili sa pričom da tražimo posao i nakon prvog odgovora shavatili smo da smo na pravom tragu.
Riječ je bilo o istoj osobi koja je prevarila petoricu Banjalučana.
„1450 eura je neto plata. Neradne nedjelje, radi se po smjenama. Smještaj i hrana su gratis, a sve ide preko ambasade uz ugovor o radu“, pisalo je između ostalog u odgovoru. A onda je uslijedio dio koji je bio identičan onom koji su dobili i naši sagovornici.
Posrednik nam je objasnio koje dokumente moramo prikupiti među kojima je bio i sertifikat A2 Gete instituta.
„To je samo zbog vize, nije potreban jezik na tom nivou. Ako u 10 dana možete završiti papire ostaviću Vam mjesto, ako ne svako dobro. Javite do sutra da li računam na Vas“, napisao je u poruci čovjek kojeg smo kontaktirali i počeo da nam govori kako je mnogima Gete sertifikat problem, ali da on može pronaći čovjeka koji bi mogao to da nam „riješi“.
„Hoćete da pitam ove koji već rade imaju li kakav kontakt?“
„Može.“
„Sad ću pitati, budite na mreži. 0038765370045-Profesor Lazo. Ružica Jakšić iz Loznice recite da vam je dala broj. Pa mi javite mogu li računati na vas kad se raspitate.“
A kad smo se „raspitali“ uvidjeli smo da je na broju koji smo dobili bio isti čovjek sa kojim su komunicirali prevareni Banjalučani i koji im je prodao sertifikate, izvjesni Bojan, ovaj put pod imenom Lazo.
Naša komunikacija je završila ovdje, a prevaranti su vjerovatno nastavili dalje da tragaju za novim žrtvama. Sudeći prema podacima do kojih smo došli jasno se vidi da se ovdje radi o grupi prevaranata koja već uhodanim metodama duže vrijeme vara građane iz regiona, i to bez namjere da prestane. Posebno, jer im se još niko nije usprotivio.
