Iza nas je sedmica u kojoj su jedni najavljivali ‘velike koalicije’ a drugi se sastali i suštinski počeli saradnju.
Prošlo je osam dana od pompezne najave i medijske ‘bombe’ da se formira velika koalicija stranaka trojke (SDP, NS i NiP) i opozicionih stranaka iz entiteta RS (PDP, SDS i DNS). Lideri Trojke iz FBiH su zajedno nastupili na jednoj gledanoj tv i obznanili da su ‘pregovori u toku i da će se tokom sedmice održati sastanak na kojem će se lideri ovih šest stranaka dogovoriti okvir buduće koalicije... Zatim se kroz medije ovo dalje pojašnjavalo, kako postoje stvari oko kojih se ne mogu dogovoriti i to će ostaviti za poslije, kako će zajedno raditi na onim stvarima oko kojih se mogu dogovoriti...
I javnost je, posebno u FBiH, ali i mediji koji su ovu temu najavili kao ‘historijski događaj’ očekivali realizaciju najavljenog, rezultate sastanka, ili kako je jedan od lidera trojke naknadno izjavljivao kafe, koju trebaju popiti sa liderima trojke iz entiteta RS.
Cijeli je prošli vikend ovo je bila medijska tema broj 1, a Konaković i Kojović posebno su nas uvjeravali da se pregovara i da će biti sastanak tokom sedmice o kojem će izvjestiti javnost i medije. I onda, muk. Ne desi se nikakav sastanak, nema pregovora, nema koalicija, pa čak ni kafe, iako je tokom sedmice održana i sjednica Predstavničkog doma Parlamenta BiH, čiji su članovi pet od šest aktera iz priče (Nikšić, Kojović, Šarović, Borenović i Nešić).
Zašto liderima trojke trebaju ovakvi amaterski ispadi i spinovi koji se za sedmicu rasprše i ogole njihov kapacitet? Da ne kažemo potkapacitiranost, termin kojeg voli koristiti jedan od tih lidera, ali kad govori o konkurenciji. Zašto im treba da na ovako očitim primjerima pokažu nedostatak kredibiliteta i da njihove riječi i obećanja ne važe?
Na stranu što je pristup kojim su krenuli od starta bio pogrešan i nedostatan, pisali smo ranije o tome, jer nije opozicija u FBiH samo trojka. Za ovu zemlju bi prvo morali pokazati da se mogu udružiti cijela opozicija u FBiH, pa da tek iza toga sa jasnim stavovima i politikama uspostave komunikaciju i saradnju sa opozicionim strankama iz entiteta RS i to po onim pitanjima koja su tema i nadležnost nivoa BiH.
Način na koji su o ovoj temi pričali lideri sarajevske trojke od prošlog vikenda je pokazao da oni trenutno nemaju niti znanja, niti vizije, niti razumiju kako naša zemlja funkcioniše na njenom čitavom prostoru.
Prema našim, potvrđenim informacijama, lideri iz entiteta RS, posebno Branislav Borenović su bili potpuno zatečeni i razočarani činjenicom da neko o ovim temama, bez ikakvog dogovora sa njim, nastupa na ovakav način u medijima i najavljuje stvari koje ne razumije i koje im dodatno otežavaju opoziciono političko djelovanje i borbu protiv aktuelnog režima u entitetu RS. Zato je odbio sa trojkom iz FBiH bilo kakvo sjedanje, pa makar i neformalno.
Umjesto toga, Borenović je, kako smo saznali, dva dana u Sarajevu boravio na jednom drugom sastanku, kojeg je pokrenuo i organizirao lider Nezavisnog bloka Senad Šepić i na kojem se govorilo o zajedničkom djelovanju opozicionih stranaka iz FBiH i RS, na konkretnim temama, priključenja BiH Evropskoj uniji i ispunjavanju 14 prioriteta iz mišljenja Evropske komisije za dobivanje kandidatskog statusa BiH. Riječ je o ideji koja se duže priprema i koju je on najavio odmah iz lokalnih izbora i koja je predstavljena u njegovoj Platformi Evropa, sada. Na sastanku su, osim Šepića i Borenovića, prisustvovali i lideri PzP i NES Hadžikadić i Ogrešević, ali i nekih drugih opozicionih stranaka iz BiH.
Cilj je i dogovori da će zajedno raditi na zakonima koji će BiH što prije približiti Evropskoj uniji, a ovom pristupu će se u narednim sedmicama pridružiti i još nekoliko jakih, opozicionih, parlamentarnih stranaka iz oba bh. entiteta.
Tako se u sedmici velikih medijskih najava i obećanja o velikim koalicijama nije desilo ništa. A s druge strane, bez ikakvih spinova i medijske slave, ipak se desio početak konkretne saradnje opozicionih stranaka iz oba bh. entiteta. I, ne na populizmu, nego na temama koje su važne za sve ljude u našoj zemlji i čitavu BiH. Što je u konačnici i potrebno i za čim vape ljudi u našoj zemlji, a to je da njihovi političari puno manje pričaju i borave na televiziji i društvenim mrežama, a da puno više i konkretno za njih i budućnost njihove djece rade.
