Posljednji krug pregovora između Rusije i Ukrajine ranije ove sedmice doveo je do određenog opreza u određenim krugovima, ali još je prerano govoriti o bilo kakvom istinskom napretku prema miru. Naprotiv, sve naznake na terenu upućuju na ruske pripreme za nove velike ofanzive u istočnoj i južnoj Ukrajini. S obzirom na to da je ishod rata još pod sumnjom, od vitalnog je značaja da zapadni čelnici ostanu koncentrirani na glavni cilj olakšavanja odlučujućeg poraza Vladimira Putina, piše Alyone Getmanchuk za Atlantic Council. Njenu kolumnu prenosimo u cijelosti:
Ruska invazija na Ukrajinu izazov je cjelokupnom međunarodnom poretku i ne može se dopustiti da čak i djelomično uspije. Umjesto da traži iluzorno olakšanje kompromisnog rješenja, demokratski svijet mora nastojati nametnuti porazne troškove Kremlju. U praktičnom smislu, to znači uvođenje daleko strožijih ekonomskih sankcija uz istovremeno pružanje Ukrajini dramatično povećanje zaliha oružja koje će zemlji omogućiti da završi posao poraza Rusije na bojnom polju.
Iako je rat sada u drugom mjesecu, čini se da još postoji nedostatak priznanja u mnogim zapadnim prijestolnicama da Ukrajina treba bez daljnjeg odgađanja dobiti daleko veće količine oružja. Također je vrijeme da se preispita vrste oružja koje se isporučuju Ukrajini. Do ovog trenutka fokus je bio na odbrambenom oružju i vrsti ručnog oružja potrebnog za vođenje pobune. Međutim, Ukrajina sada treba pobijediti u konvencionalnom ratu i zahtijeva velike isporuke ofanzivnog oružja. To prije svega znači tenkove, artiljerije i višestruke raketne sisteme.
Popularna ratna anegdota sažima apsurdnost trenutne situacije. Ukrajinski šaljivdžije tvrde da je glavni dobavljač oružja u zemlji sada Ruska Federacija, zbog ogromne količine ruskih tenkova i druge vojne opreme zarobljene od Putinovih invazijskih snaga tokom prvog mjeseca rata. Kao i kod svih dobrih šala, takve dosjetke također su dokaz gorke istine da ukrajinski partneri ne čine ni približno dovoljno da naoružaju zemlju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskih nedavno je ponudio uvid u razmjere ovog manjka kada je izjavio da Ukrajina obično koristi jednosedmične međunarodne isporuke oružja unutar manje od 24 sata. Jasno je da to nije održivo u dugoj kampanji protiv vojne supersile.
Na temelju dokaza o djelovanju Ukrajine tokom prvog mjeseca rata, partneri zemlje trebali bi biti uvjereni da ima smisla osigurati više oružja. Prema procjenama Pentagona, Ukrajina je vrlo učinkovito upotrijebila rakete Javelin koje je dostavio SAD. Ostalo protutenkovsko i protuzračno oružje pokazalo se jednako učinkovitim u ukrajinskim rukama. Ukrajina je također u više navrata demonstrirala svoju sposobnost da preuzme i porazi ruske trupe, pri čemu su Putinove invazione snage pretrpjele katastrofalne gubitke u ljudima i mašinama.
Unatoč brojnim argumentima u korist povećanja isporuke oružja Ukrajini, još postoje jaki znakovi oklijevanja. To je uglavnom potaknuto dugogodišnjim strahom Zapada od provociranja Putina. Sjećam se sličnih iscrpnih rasprava prije nekoliko godina o isporuci prvih američkih Javelina Ukrajini, za koje su kritičari tvrdili da bi ih Moskva smatrala “previše eskalacijskim”. U stvarnosti, ništa nije vjerovatnije da će isprovocirati Putina na daljnje eskalacije nego ostaviti Ukrajinu izoliranu i nenaoružanu.
Drugi kritičari povećanih isporuka oružja Ukrajini tvrde da bi međunarodni naglasak trenutno trebao biti na humanitarnoj, a ne vojnoj podršci. Ovo je kratkovidno i ne prepoznaje da se ta dva pitanja ne mogu smisleno razdvojiti u kontekstu trenutnog sukoba. Dajući Ukrajini više oružja, međunarodna zajednica će ukrajinskoj vojsci omogućiti obranu civilnog stanovništva, prisiliti ruske trupe na povlačenje i smanjiti priljev izbjeglica u Evropsku uniju. Drugim riječima, najbrži način za okončanje humanitarne krize je okončanje rata.
u zapadnim prijestolnicama kako bi zemlji opskrbili širok raspon ofanzivnog oružja. Ovo je jedina mjera koja realno može zaustaviti Putina u Ukrajini. Uzaludno je očekivati da ukrajinski ustupci za pregovaračkim stolom budu zadovoljni Rusijom. Takvo razmišljanje zapravo će mnogo vjerovatnije ohrabriti Putina, što će dovesti do daljnjih čina međunarodne agresije u Ukrajini i šire.
Putin je i riječima i djelima pokazao da njegov glavni ratni cilj ostaje uništavanje ukrajinskog suvereniteta i ukrajinskog nacionalnog identiteta. On insistira da su Ukrajinci zapravo Rusi i odbija prihvatiti pravo Ukrajine na postojanje neovisno o Rusiji. Putin će slijediti ove zločinačke ciljeve dok ga ne zaustave. Osim ako Zapad Ukrajini ne pruži dovoljno oružja u bliskoj budućnosti, možda uskoro neće biti Ukrajine za odbranu.
