"Borbe su trajale 10 sati u komadu. Nije išlo u valovima nego se neprekidno pucalo. Kao da nisu prestajali dolaziti. Naše kalašnjikovi toliko su se zagrijali od neprestane paljbe da smo ih morali mijenjati. Bilo je oko 20 vojnika na našoj strani, a oko 200 na njihovoj", podsjeća se Andrej.
Komandanati Wagnera prvo šalju tek prisigle regrute iz ruskih zatvora. Oni nisu upoznati s vojnom taktikom i slabo su opremljeni. Nadaju se da će dočekati živi šestomjesečnog ugovora, i otići kući a ne u zatvorsku ćeliju.
"Natjeraju grupu od 10 vojnika, da se probije 30 metara, a zatim se počnu ukopavati kako bi zadržali položaj, objašnjava Andrij. Zatim stiže druga grupa koja se probija još 30 metara. Napreduju korak po korak, a u međuvremenu izgube puno ljudi. Tek kada je prvi val iscrpljen ili smanjen, Wagner šalje iskusnije borce, često s boka, koji pokušavaju pregaziti ukrajinsku obranu", kazao je Andrij i dodao da je taj napad bio nadrealno iskustvo.
"Naš mitraljezac je poludio jer je neprestano pucao na njih. Kaže kako zna da ga je upucao, ali da ovaj nije pao. I onda nakon nekog vremena, kada vjerojatno iskrvari, padne na pod. Penju se po leševima prijatelja, gaze po njima. Meni se čini da vjerojatno uzimaju neku drogu prije napada", ispričao je Andrij i kazao kako ga je to podsjetilo na filmove sa zombijima.
U jednom trentku Ukrajinsci su ostali bez metaka i našli se u okruženju wagnerovaca.
"Došli su s druge strane, nismo očekivali da će doći s te strane. Pucali smo do zadnjeg metka, bacili smo sve bombe koje smo imali i ostali smo samo ja i nekoliko momaka. Bili smo bespomoćni", prisjeća se Andrij.
Imali su sreće jer su se na kraju dana wagnerovci povukli. Andrijev prikaz načina ratovanja wagnerovaca podudara se s izvještajem ukrajinske obavještajne službe. U izvještaja se navodi da podrška artiljerije omogućuje Wagneru, jednom kad zauzme položaj, da iskopaju rupe i konsolidiraju napredovanje. Uvid u presretnute razgovore ukazuje na činjenicu da često izostaje komunikacija između wagnerovaca i ruske vojske.
