Najprikladniji prijevod bio bi "uskratiti sredstva policiji". Pa ipak, postoji znatno neslaganje - među novinarima, političarima, aktivistima i samim prosvjednicima - oko toga što ovaj zahtjev točno znači. Jedna stvar je mnogo jasnija - uskraćivanje sredstava policiji postalo je gotovo pa službeni zahtjev prosvjednog pokreta Black Lives Matter (Crni životi vrijede).
Prosvjednik iz New Yorka piše : Ovo je tek početak
"Crni životi vrijede znači uskratiti sredstva policiji", poručio je tako Black Lives Matter DC, vašingtonski ogranak ovog pokreta, na svom službenom profilu na Twitteru, obraćajući se gradonačelnici Emily Badger.
"Da, doslovno mislimo na ukidanje policije"
Isto tako, kad je Jacob Fry, gradonačelnik Minneapolisa i mladi, progresivni demokrat, na svojevrsnom plenumu pokreta Black Lives Matters odbio obećati da će ukinuti policiju, okupljeno mnoštvo ga je, u ispadu kolektivnog pravedničkog bijesa, potjeralo sa skupa. Njegove točne riječi, kad je odgovorio na pitanje "hoćete li uskratiti sredstva policijskoj upravi Minneapolisa", bile su: "Ne podržavam potpuno ukidanje policije." Nakon toga je bio ispraćen sa skupa zviždanjem, psovkama i povicima "sramota, sramota".
"Da, doslovno mislimo na ukidanje policije", naslov je kolumne koju je za New York Times napisala Mariame Kaba, radikalno lijeva afroamerička aktivistkinja koja se već godinama zalaže za ukidanje onoga što naziva "zatvorsko-industrijskim kompleksom" u Americi.
Kaba u kolumni za najveće američke novine tvrdi da su pokušaji da se riješi problem policijskog nasilja kroz liberalne reforme, poput onih koje sada zagovaraju vodeći demokrati, bile bezuspješne posljednjih gotovo stotinu godina.
"Dosta. Ne možemo reformirati policiju. Jedini način da se umanji policijsko nasilje je taj da se umanji kontakt između javnosti i policije. Nije postojala nijedna era u povijesti SAD-a u kojoj policija nije bila snaga za nasilje protiv crnih ljudi", piše Kaba, podsjećajući da je policija na američkom jugu i nastala iz patrola koje su hvatale odbjegle crne robove, dok su na sjeveru prve policijske uprave pomagale gušiti radničke štrajkove i pobune. Kao potvrdu nemogućnosti učinkovite reforme navodi niz službenih istraga o policijskom nasilju, od one Odbora Lexow u New Yorku 1894., preko Povjerenstva Wickersham 1931., za vrijeme prohibicije alkohola, do Povjerenstva Kerner 1967. nakon velikih rasnih nereda. Zaključci i preporuke su kroz desetljeća bili vrlo slični, ali problemi s policijskom brutalnošću i nekažnjivošću ostali su u načelu isti.
