Pogledao sam tih 7-8 policajaca, pomislio da nisu vrijedni moga vremena, ali čuka i prilika mi nisu dali da odem tek tako.
"Gospodo" kada su nas ove demokrate gurnule u rat ja sam imao 16 godina. Do tada sam bivšu Jugoslaviju proputovao uzduž i poprijeko. Samo zato što sam na vojničkoj košulji imao prišiven amblem matičnog izviđačkog odreda i žutu maramu oko vrata... sva su mi vrata bila otvorena. Bio sam zaštićen kao bijeli medvjed. Vojska, milicija, civilna zaštita, vatrogasci, hitna pomoć... Mogao sam se obratiti bilo kome, u bilo koje doba noći i zatražiti pomoć za bilo šta. Mogao sam razvući vreću za spavanje bilo gdje i bilo kad, i leći spavati. Ako bi me dežurni pozornik ili patrola milicije primjetili... Ostali bi u blizini da pripaze na mene.
Zahvaljujući "Ferijalnom savezu Jugoslavije" putovao sam vozom, a njim sam najviše volio putovati, po cijeni manjoj od današnjeg gradskog prevoza u Banja Luci. Ljetovanje od 10-15 dana bilo gdje na Jadranu sam uplaćivao mjesečnim džeparcem.
DANAS MOJA KĆERKA IMA 16 GODINA.
Počela je po malo izlaziti sa društvom u grad.
Najmirniji bih bio da izlazi u pancirnom prsluku, a da u onoj svojoj torbici nosi suzavac i elektrošoker. Možda i Tetejac?! Tatina je to ćera, znala bi da se odbrani.
Njoj danas za neku ekskurzijicu od 2-3 dana treba više od pola prosječne plate, a one "demokrate" kupuju vile i apartmane od naših para na destinacijama za koje nisu ni znali da postoje dok nisu kupili avione od našeg novca, ali odoh ja daleko...
Evo, gledam vas,svi smo tu približnih godina... je li ovo život? Jeste li pristali na ovo?! Ja nisam i nikad neću. Oborili glave, mrtva tišina... Pozdravim ih i kažem vidimo se opet na istom mjestu, a vi sledeći put, ako me uspijete uhapsiti, još jednom razmislite na čijoj ste strani.
