U dužem tekstu ugledni medij Politico analizira zašto je Bosna i Hercegovina i njen glavni grad u samom vrhu po smrtnosti od koronavirusa.
U nastavku prenosimo preveden cijeli tekst.
COVID-19 svakodnevno ubija više civila u Sarajevu nego bosanski rat devedesetih, kada je grad doživio četiri godine granatiranja u najdužoj opsadi glavnog grada u modernom ratovanju.
U martu je virus odnio više od 18,5 života dnevno, a ovaj prosjek je zasnovan na podacima sarajevske Agencije za javno zdravstvo. To se poredi sa prosječno 3,8 civila ubijenih svaki dan tokom 1.425 dana opsade.
U utorak, hiljade ljudi hrabro je izašlo na ulice u znak protesta zbog nejasnog političkog odgovora na pandemiju ispred zgrada Vlade i Parlamenta.
Porodično smo se pridružili protestima, rekla je Miranda Sidran (51) koja je prisustvovala sa kćerkom, sestrom i bratom. "Ovdje smo jer želimo da se poštuje naše pravo na život."
Poražavajući zastoj
Poređenja s ratom prikladna su u zemlji čiji su trenutni politički problemi uglavnom preneseni iz sukoba 1992-1995.
Kad je rat završio, uspostavljen je decentralizovani sistem za smirivanje tri glavne zaraćene strane, za koje je svaka tvrdila da zastupaju interese svojih bošnjačkih, hrvatskih i srpskih etničkih grupa.
Sistem prenosi moć na 14 administrativnih jedinica - uglavnom podijeljenih po linijama koje su tokom rata stvorile vojske i agresori - tako da svaka od njih ima osjećaj da određuje svoju sudbinu.
Ipak, u krizi poput ove, ovo stvara poražavajući zastoj.
- Prije mjesec dana, možda bi još hiljadu ljudi prisustvovalo ovom protestu. Ali sada su ti ljudi mrtvi zbog COVID-a - izjavila je Sidran.
Kad vidite da neko umire ispred vas, ne možete se zaustaviti i razmisliti čiji je mandat za nabavku cjepiva.
Dupli redovi svakodnevno se stvaraju ispred pogrebnih domova gurnuti do maksimuma. Obavijesti o smrti građana različite starosti, postavljene na zidovima i putokazima po cijelom glavnom gradu, brzo se množe.
Vlada nije osigurala vakcine
Eksplozija slučajeva praćena je zaprepaštenjem zbog nemogućnosti vlade da osigura dovoljno vakcina.
- Nikad me nije bilo više sram što živim u Bosni i Hercegovini -rekla je Irma Plavčić (38), blogerka i profesorica njemačkog jezika.
Društvene mreže pune su izljeva bijesa na one koji kroje našu sudbinu, dodala je.
Bosanske vlasti odlučile su započeti direktne pregovore s proizvođačima kada je postalo jasno da će isporuke iz globalnog COVAX sistema biti znatno odgođene.
Međutim, u Bosni može biti teško odrediti tačno ko je na vlasti - i čija je odgovornost voditi pregovore.
- Dobavljači vakcina žele razgovarati s vladama - rekao je Damir Marjanović, profesor genetike i bioinženjeringa na sarajevskom Međunarodnom univerzitetu Burch. "Ali prema bosanskom sistemu, ako vlada ne uspije nešto poduzeti, onda se kanton može umiješati. To je uzrokovalo veliku zabunu među dobavljačima."
Bosna nema ministarstvo zdravlja na državnom nivou.
Umjesto toga, odgovornost za zdravstvena pitanja podijeljena je između dva podnacionalna entiteta, Republike Srpske sa većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru i istoku, i Bošnjačke i Hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine. Na sjeveru postoji i autonomni distrikt koju nadgleda međunarodno odabrani supervizor.
Uz složenu kombinaciju, 10 kantona koji čine bošnjačko-hrvatsku federaciju također imaju posebna ovlaštenja u zdravstvu.
Zapleteni sistem, zasnovan na mirovnom sporazumu kojim je okončan rat, dugo je kriv za kočenje ekonomskog i socijalnog napretka zemlje. Sada je COVID-19 razotkrio krutost etnički utemeljenog birokratskog klupka.
- Kriza je upravo postala još jedan izvor dnevnopolitičke prepirke između političkih vođa - rekao je Marjanović.
Sistem vlasti je farsa
U sarajevskoj Općoj bolnici, jednoj od dvije ustanove koja podnosi teret krize u glavnom gradu, pacijenti oboljeli od COVID 19 su bijesni.
- Ova katastrofa otkrila je da je naš sistem vlasti farsa i da su ljudi prepušteni sami sebi", rekao je Vedad Zulić (41), inženjer elektrotehnike koji je bio vezan za krevet u odjelu za pacijente sa srednje teškom kliničkom slikom.
"Medicinski radnici prisiljeni su nadoknaditi sve njihove greške."
Zdravstveni radnici su vraćeni iz penzije ili su premješteni na odjele COVID iz drugih odjela. Odmori za medicinsko osoblje već su dugo obustavljeni.
Od prošle nedjelje u sarajevskom kantonu od 400.000 ljudi hospitalizirano je 656 ljudi s koronavirusom, uključujući 79 koji su na podršci kiseonikom.
- Niko se od nas ne žali na radno vrijeme, uslove ili prekovremeni rad - rekao je Nihad Izmirlić (36), medicinski tehničar koji se brine o pacijentima s COVID-om.
"Ljuti smo na sistem zbog nenabavke vakcina. Rizikujem svoje zdravlje i zdravlje svoje porodice da spasimo živote što većem broju građana i nećemo odustati iako smo umorni. "
Otkako su razgovarali s POLITICOM, Izmirlić i njegova supruga po drugi su se put zarazili virusom. Liječe se kod kuće.
Odjek rata
U međuvremenu, Srbija, istočni komšija Bosne, vodi jednu od najbržih evropskih kampanja cijepljenja. Nudi cjepiva BioNTech / Pfizer, Moderna, Oxford / AstraZeneca, plus kineski Sinopharm i ruski Sputnjik V.
Njihova nabavka bila je toliko uspješna da je predsjednik Aleksandar Vučić donirao vakcine Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori, pa čak i Bosni, kao sredstvo za jačanje svog utjecaja u regiji.
Izveštaji koji su izazvali zabrinutost zbog veze između vakcine AstraZeneca i slučajeva fatalne tromboze doveli su do toga da su Srbi izbjegavali te vakcine za druge mogućnosti. Sa 25.000 doza AstraZenece koje treba da isteknu krajem marta, Vučić je otvorio vrata Srbije svima iz regiona koji su želeli ubod.
Građani Bosne, uključujući poznate ličnosti i političare, masovno su išli do Beograda i Novog Sada na vakcinaciju. Smatra se da čine većinu od 22.000 stranaca koji su prešli u Srbiju radi vakcinacije.
Za mnoge Bosance, međutim, ovisnost o Vučićevoj dobroj volji izvor je bijesa i poniženja.
Kao mladi novinar i član ultranacionalističke Srpske radikalne stranke, Vučić je podržao vojsku bosanskih Srba, čiji su stariji zapovjednici u međuvremenu osuđeni zbog brojnih zločina tokom rata. Vučić je obišao njihove položaje tokom granatiranja Sarajeva.
Vučić se od tada preuredio u glavnog konzervativnog i proevropskog reformatora.
Plavčić, učiteljica njemačkog, bila je jedan od mnogih Bosanaca koji su otišli u Srbiju kako bi se cijepili.
"Provela sam čitav život u Bosni i Hercegovini i jasno se sjećam zločina u ratu," rekla je. "Ipak sam iskreno sretna i zahvalna Srbiji što je meni i mnogim mojim sugrađanima pružila priliku da se zaštitimo vakcinama i, bar u maloj mjeri, približimo povratku normalnom životu."
Zemlja koja nije uspjela?
Uprkos neefikasnosti poslijeratnog sistema u zemlji, Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Transparency Internationala u Bosni, kaže da političari uvijek čine da stvari funkcioniraju kad im to direktno koristi.
- Kada promatrate ponašanje čelnika zemlje, vidite da su u posljednje vrijeme bili nesavjesni u potrošnji - rekao je Blagovčanin.
U situaciji u kojoj nisu uspjeli osigurati vakcine i osnovne medicinske potrepštine, kupili su luksuzna vozila za sebe.
Čak je i nekoliko kupovina povezanih s COVID-om prošle su očajno, do nivoa karikature", rekao je. "Prošle godine su maske za lice i respiratore nabavili preko kompanije koja se bavi uzgajanjem malina."
Predmetni respiratori nisu ni namijenjeni pacijentima s COVID - oni mogu pružiti podršku pacijentima u hitnim slučajevima samo jedan sat, umjesto da satima osiguravaju stalan protok kiseonika kritičnim pacijentima. Lokalni mediji izvještavaju da su mnogi u kvaru i da uopće ne rade.
Sve ovo dovodi do pitanja - ima li Bosna uopće vladu i institucije u organizacijskom ili funkcionalnom smislu? Blagovčanin pita: Ili je Bosna propala zemlja koja ne može pružiti osnovne usluge svojim građanima? Je li postala smrtonosna za svoje građane?
