Krajina je kompetentna da u svom ponižavajućem statusu, koji joj je valjda sudbinski „dodijeljen“, cijeloj državi objasni čudovišne razmjere nesreća koje su je snašle nakon rata – zastrašujućeg privatizacijskog razaranja, prakse promjena vlada „svakih pet minuta“ kako bi „sjahao Kurta, a uzjahao Murta“, epskog finansijskog kraha budžeta, infektivnih tužbi budžetskih korisnika sa više od 120 miliona KM sa zateznim kamatama, zdravstvenog kolapsa (Kantonalna bolnica više od deceniju vuče gubitak od 15 miliona KM), demografskog pomora (na hiljade građana glavom bez obzira bježe odavde), migrantske krize, obrazovnog urušavanja...
Za šest godina 6000 učenika manje
Tu smo. Godine 2019, iako je mnogo ranije, umjesto nadmenog nipodaštavanja, trebalo razmišljati o ovom problemu, Vlada USK-a, premijera Mustafe Ružnića (A-sda) objavila je dokument Prijedlog optimalizacije osnovnog obrazovanja koji je stručna radna grupa sastavljena od državnih službenika resora obrazovanja, predstavnika sindikata, prosvjete i zastupnika Skupštine USK radila više mjeseci i pritom obišla 74 škole, prenosi Aljazeera.net.
Dokument koji je izbaždario precizno stanje u krajiškom osnovnom obrazovanju izazvao je konsternaciju prosvjetnih radnika, šokirao javnost ne samo na Unsko-sanskom kantonu, podigao tenzije kod sindikalista i, naravno, „isprsio“ opoziciju koja je prosvjetarima čedno, a lažno poručila „da smo mi na vlasti, do ovoga ne bi došlo“.
Što je donekle i tačno, samo tu trivijalizaciju jednog ogromnog problema treba, ipak, nazvati pravim imenom - sve dosadašnje vlade nojevski su skrivale glavu da ne gledaju kako se rastače demografska slika Krajine, a sa njom se nepovratno gubi i osnovna supstanca ili resurs - učenik.
„Naplata“ je morala doći kad-tad. Istine radi brojna prosvjetarska populacija u Krajini nekritički i ilegalno je rasla, uprkos kobnim pokazateljima o odlivu učenika, jer je godinama bila u funkciji lobotomizirane glasačke mašine.
Pomenuta radna grupa je prije nekoliko mjeseci upalila „ružičasto upozorenje“ - u jednom polugodištu u školskoj 2018/19. godini u osnovnim školama na području Unsko-sanskog kantona "nestalo" je 673 učenika.
Broj učenika u posljednjih šest godina smanjio se za više od 6.000. Podatak da su zapadnoevropske zemlje samo za pola godine "usisale" 673 osnovca (a sa njima su otišli i roditelji) iz Krajine iako zastrašujući, prošao je kao bezazleni javni eksces koji nije mobilizirao ničiju posebnu brigu.
Pomenuti dokument koji je (samo) prijedlog uzburkao je duhove - on u svom sumarnom obliku predviđa gašenje 39 škola (uglavnom područnih), fuzije pojedinih centralnih škola na općinama i 229 učitelja i nastavnika bez posla.
Premijer USK-a Mustafa Ružnić kaže kako je svjestan da reforme izazivaju otpore i bez imalo afektacije mirno prihvata mogućnost da "sređivanje stanja u obrazovanju" bude "giljotina" za njegovu vladu.
Područne škole sa pet učenika
U bosansko-petrovačkim područnim školama u Bjelaju je šest učenika, u Vrtoču devet, u Smoljanu 12, u Bravskom 14, a najviše, 39, u Krnjeuši. U bihaćkim područnim školama u Martin Brodu je sedam učenika, u Ćukovima pet, Klisi pet, Velikom Založju 15, Klokotu 18, Pritoci 23, Maloj Peći 25.
U sanskim područnim školama u Modroj je devet učenika, u Trnovi sedam, Kijevu 12, Zdeni 12, Hrustovu 14, Gornjem Kamengradu 16.
U Sanskom Mostu bi se sedam sadašnjih škola fuzioniralo u tri, a po radnom materijalu ovdje je višak 48 učitelja i nastavnika.
U Cazinu bi se sa sadašnjih 11 spajanjem pet škola u dvije, dobilo šest škola, a radna grupa je „pronašla“ 74 radnika viška.
U Velikoj Kladuši bi se od 10 postojećih, spajanjem tri škole dobilo „svega“ sedam, a 40 radnika su višak.
Kaže, kako je časnije "poginuti sa oružjem u borbi", nego "podići ruke uvis".
“Stanje je loše, nakon skeniranja svih škola otkriveno je da "fali" 700 učenika ili 122 odjeljenja. Imamo 230 nastavnika viška. To su činjenice. Mi smo svi pragmatični kad razmišljamo o svom novčaniku, ali smo lagodni i ležerni kad treba "zavući ruku u budžet države". Ako pomnožimo broj nastavnika koji su višak sa bruto ličnim dohocima to je godišnje sedam miliona KM", kaže Ružnić.
Nabraja i navodi primjere neracionalnog trošenja budžetskih sredstava u školama i naglašava kako bi promjenom rasipničke politike godišnje moglo da se uštedi 20-25 miliona KM.
Ružnić ističe kako reforme ne treba da stanu na obrazovanju, nego se trebaju provesti i u ostalim segmentima društva, no takvo "određivanje prioriteta" izbacilo je neumjerene količine žuči i jeda kod krajiških prosvjetara.
Prije nekoliko dana održan je štrajk, zaprijećeno nosiocima izvršne i zakonodavne vlasti da u septembru neće početi nastava zbog, kako tvrde, selektivne primjene pedagoških standarda, tako i kršenja kolektivnog ugovora, donošenja pravilnika o tehnološkom višku bez uvažavanja stavova sindikata i drugih ekonomsko-socijalnih parametara poput minulog rada, napredovanja, dugovanja za tople obroke, regres, prijevoz na posao i posla…
Štaviše, sindikati osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja USK za 2. septembar najavili su generalni štrajk zbog kršenja odredbi Kolektivnog ugovora potpisanog između pomenutih sindikata i Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK iz decembra 2017.godine.
Predstojeći generalni štrajk potpuno zanemaruje "agendu" najavljene reforme u obrazovanju.
No, reakcija ima u svim strukturama društva. Pojedini načelnici općina sazivaju sindikaliste i prosvjetare i "brane ih od vlasti", ljudi u mjesnim zajednicama sa područnim školama postavljaju pitanja kako će im djeca danas-sutra putovati do centralnih škola, padaju i ostavke.
Nakon direktora OŠ "Cazin I" Zlatka Sabljakovića, ostavku je kovertirala i AjlaToromanović, direktorica OŠ "Stijena" u istoimenoj cazinskoj MZ.
"Ponukana zvaničnim dopisom Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta o ukidanju područnih škola 'Zmajevac' i 'Vilenjača', najavljenog otpuštanja nastavnog i pomoćnog osoblja sa značajnim radnim iskustvom, odlučila sam da podnesem ostavku na mjesto direktora JU OŠ 'Stijena', jer ne mogu i ne želim sebi dozvoliti da ja budem ta koja će potpisati otkaze svojim radnim kolegama, a niti sudjelovati u ukidanju škola", stoji, između ostalog, u ostavci direktorice Toromanović.
Ona nema ništa protiv reformi u društvu, ali kako ističe, nemoralno je prvo krenuti sa osnovnim i srednjim obrazovanjem, pored zdravstva, javne uprave i visokog obrazovanja.
Njen kolega Sabljaković mišljenja je da su "reformski" stavovi Vlade USK i resora obrazovanja do te mjere radikalni da traže rigoroznu primjenu pedagoških standarda do mjere da se pedagoški standardi krše preko normativa.
On je izračunao da će jedna škola, primjerice, zbog takvih standarda morati otpustiti 20 nastavnika.
Prosvjetari godinama ističu da nisu (kao što i nisu) krivi za manjak učenika, strahoviti odliv stanovništava i opću krizu. Pitaju premijera i ministre šta je sa ostalim sektorima, gdje ljudi isto odlaze, zdravstvom, sudstvom, policijom?
Kako to da su samo učitelji i nastavnici višak i da su samo oni "problem društva"?
Ne žele također da prihvate bilo kakve ultimatume Vlade USK i vjeruju kako će, ipak, doći do ozbiljnih razgovora i usaglašavanja. Ukoliko ne, u septembru će, najavljuju, "gorjeti" Krajina.
No jedna stvar "bode oči" - učenika je godinama sve manje, a broj nastavnika i dalje se žilavo održava. U modernim državnim sistemima ta dva parametra su nepomirljiva, oni su lice i naličje istine.
Krajina preživljava strahovitu demografsku kataklizmu koja će u septembru u opustjelim školama donijeti još jednu teško podnošljivu činjenicu - u mnogim školama prvačićima neće zazvoniti školsko zvono, jer ih, naprosto, nema.
