Posljednjih godina USK je u velikom deficitu radne snage, posebno konobara, koji su sve više traženi. Pored boljih uslova za radnike u ovoj branši, u drugim zemljama oni su i više cijenjeni i poštovani.
Iako Damir Hairlahović ističe da je trenutno zadovoljan svojim poslom, ukazuje i na velike probleme koji su svojevremeno i njega odveli preko granice.
„Bio sam sezonski radnik u Hrvatskoj, radio ovaj posao. Tamo je malo više poštovanja prema ljudima koji rade taj posao, malo je veći bakšiš. Što se tiče plate i primanja, to je skoro isto. Samo što je tamo radnik više cijenjen, ima svoje slobodno vrijeme i kad je slobodan slobodan je. Kod nas, kad dođe vrijeme da si slobodan, nisi slobodan, uvijek si na nogama, uvijek te gazda zove“, priča on.
No, pored odlaska konobara, problem za poslodavce predstavlja i nedostatak kvalifikovanog kadra.
„U našem objektu nemamo nijednog odškolovanog konobara osim naše porodice“, ističe Azerina Junuzović, predsjednica Udruženja ugostitelja Una.
Velika je potražnja za konobarima na tržištu, ali u školama taj smjer jedva da opstaje.
„Konbari već drugu godinu nisu zastupljeni. Odaziv skoro pa nikakav, vjerovatno jer učenici i njihovi roditelji smatraju da je potcijenjeno i da taj zanat može raditi svako. To nije tako. Sad u ugostiteljskim objektima imate konobare koji su ekonomisti, turistički tehničari… razni profili, jako malo pravih konobara ima“, kaže Ervin Bajraktarević, direktor Mješovite srednje škole u Bihaću.
Mnogi se pitaju, ako se nastavi ovim tempom, da li je Bosna i Hercegovina na korak do uvoza radne snage. Je li rješenje strateško obrazovanje kadra na osnovu potreba tržišta rada ili poslodavci treba da mijenjaju strategiju rada?
