Brigu o migrantima mjesecima vodi grupa volontera, koji danonoćno za ljude iscrpljene od dalekog puta, donose hranu, vodu, odjeću i druge potrepštine, prenosi Avaz.
Dva smjera
Bilo je pokušaja da se pitanje migrantske krize u Tuzli riješi na institucionalan način, ali se odgovornost uglavnom prebacivala sa jedne na drugu adresu.
Novina u cijeloj priči je da Terenski centar Ureda za strance u Tuzli odnedavno radi po potrebi i vikendom, ali u većini slučajeva subotom i nedjeljom njegova vrata ostaju zaključana. Zbog toga su nesretni ljudi prinuđeni spavati na pločnicima.
- Volonteri su osigurali iftare do kraja ramazana, ali da se razumijemo, među migrantima ima i ljudi drugih vjera - kažu nam volonteri.
Dodaju da su uvjeti u kojima borave kad dođu u Tuzlu, katastrofalni, pogotovo za održavanje higijene. Prava je sreća u njihovoj nesreći što još nije zavladala neka od epidemija.
Migranti u Tuzlu pristižu iz dva smjera, iz Sapne i preko Majevice, odnosno prevoja Banj brdo, gdje ih prijevoznici ostavljaju i pokažu im gdje trebaju dalje ići.
U Terenskom centru nisu nam mogli govoriti o broju migranata koje popišu na dnevnoj bazi, dok su u Uredu za strance tražili pismeni zahtjev za takvu vrstu informacije.
Nemaju novca
- U cijeloj priči najbolje prolaze prijevoznici. Jesu li to regularni ili divlji taksisti, ne znamo, ali smo od migranata čuli da im masno naplaćuju usluge. Jedna vožnja košta ih i po 50 eura - kažu volonteri.
Nakon što stignu u Tuzlu, migranti žele dalje, prema Bihaću i Sarajevu. Mnogi od njih nemaju novca pa im volonteri sakupljaju pare za autobuse koji voze u tim pravcima.
Smrtni slučaj
Nedavno je jedan migrant iz Maroka preminuo u sobi hotela “Rudar”. Navodno je uz alkohol popio i neke tablete i ugušio se dok je povraćao.
U zimskim danima, volonteri su kako-tako uspijevali osigurati privremeni smještaj za migrante. No, kako su počeli masovnije pristizati, smještaj i osiguravanje osnovnih higijenskih uvjeta nisu mogući bez podrške institucija vlasti.