Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine je bio jedan od ukupno sedam korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Formiran je 21. oktobra 1992. godine na slobodnoj teritoriji sjeverozapadne Bosne, odnosno Cazinske Krajine. Komanda korpusa nalazila se u Bihaću a zona odgovornosti korpusa obuhvatala je skoro kompletnu Bosansku Krajinu. Tokom cijelog rata, korpus je djelovao u vrlo teškim uslovima, u potpunom okruženju, suprostavljajući se dvostrukom, a u jednom periodu i trostukom neprijatelju.
Za zapovjednika 5. Korpusa prvobitno je imenovan major Hajrudin Osmanagić, ali ta je odluka povučena i na dužnost je stupio kapetan I. klase Ramiz Dreković. Za vrijeme njegova zapovijedanja, Fikret Abdić proglašava Autonomnu pokrajinu Zapadne Bosne. O ovome piše autor knjige Peti korpus 1992.-1995. Bejdo Felić:
"U takvom zlu javlja se Fikret Abdić i njegova Autonoma pokrajina Zapadna Bosna. On i njegova autonomija bili su udarac nožem u leđa svom narodu, koji je bio odan državi i narodima Bosne i Hercegovine. Naša borba u ovom okruženom prostoru bila je veoma teška u svim segmentima. Ipak, najteža je ova borba u kojoj se musliman-borac u odbrani svoje države morao braniti i od onih muslimana koji su sebe, svoje obitelji i svoju imovinu stavili u službu agresora protiv svoga naroda. Unatoč svemu, narod ovog okruga i njegov 5. korpus uspješno se nosio i pobjeđivao, ne samo izdajnike, već i silu agresora, koji je cijenio što mu je ovaj prostor i 5. korpus lak plijen."
Ramiza Drekovića nasljeđuje Atif Dudaković. Dudaković je zapovjedništvo nad 5. korpusom preuzeo 1. studenog 1993., a tada je unaprijeđen u čin brigadira. On ostaje na čelu 5. korpusa do 28. studenog 1997. godine, a pod njegovim zapovjedništvom 5. korpus vodi izrazito napadačku taktiku. Razbija snage odane Fikretu Abdiću i osvaja Veliku Kladušu.
Žestoke borbe dovest će do velikih gubitaka 5. korpusa tijekom rata 1992.-1995. godine koji su iznosili 2680 vojnika, od kojih je 1932 poginulo od vojnika RS i RSK. Prema Narodnoj odbrani Zapadne Bosne ili kolokvijalno paravojne formacije Fikreta Abdića, poginula su 672 vojnika, dok su prirodna smrt i samoubojstvo bili razlog za smrt 76 vojnika.
Rastezanje linija zbog Narodne odbrane Autonome pokrajine Zapadna Bosna, te ogromni gubici u ljudstvu i naoružanju vidno slabe snagu i djelotvornost Armije RBiH. Glavni zapovjednik Armije RBiH Rasim Delić 1994. godine izjavljuje:
„Taj je front nepotreban. Zato smo na svaki način pokušavali to politički riješiti, uvjeriti Abdića da nema smisla i neopravdano je i ljudski i historijski. Ali, taj čovjek je bolesno ambiciozan, i uvijek nam zabija nož u leđa kada je najteže. Mi stoga moramo angažirati odbrambene snage i u tome području, čime se smanjuje naša vojna sila prema četnicima. Mi možemo vojnički brzo završiti Abdićevu karijeru, ali nam nisu u interesu ljudske žrtve, ni među vojnicima koje je on prisvojio, ni među drugim ljudima tamo. Zato tamo ne koristimo oružje.“
Po navedenoj izjavi 2. ožujka 1994. godine može se zaključiti da su 5. korpus, sam Delić te cjelokupni vrh ARBiH očekivali lagano obračunavanje s Narodnom odbranom i Fikretom Abdićem, ali se to nije dogodilo tako brzo i jednostavno. Veliku Kladušu osvojili su 21. kolovoza 1994., a izgubili su je 17. prosinca iste godine. Fikret Abdić sudjelovao je u ofenzivama zajedno s vojskama iz RSK i RS te je Velika Kladuša osvojena nakon njihove zajedničke ofenzive znane kao Jutro srpskih snaga.
