Nakon ovoga potpuno je jasno kako je bojkot izbora u Srebrenici kojim su iz izbornog procesa isključeni samo Bošnjaci koji žive u tom gradu bio dio dogovorenog političkog folklora koji nema nikakve veze s brigom o ljudima koji tamo žive. Još jednom je matematika bila važnija od ljudskih sudbina. SDA je na bojkotu profitirala jer se pokazalo da među ljudima koji žive u Srebrenici ima sve manje povjerenja. Za saradnju sa SNSD-om je optužen SDP, a Islamska zajednica BiH još jednom zloupotrebljena za spas onih koji godinama profitiraju na povratnicima.
U cijeloj priči o neiskrenom bojkotu izbora u Srebrenici jedino je pošten bio lider DF-a Željko Komšić koji je jasno rekao da je to pogrešan put, baš kao što je pogrešno što nakon svega sada njegova stranka ponovo legitimira katastrofalnu politiku SDA. Kao i u priči o Izbornom zakonu, tako će i o Srebrenici u ime Komšića pričati Bakir Izetbegović.
Ovog puta nije zloupotrebljen samo Komšić. Vjetar u leđa i novu snagu Izetbegoviću je dao i Elmedin Konaković iako njegov NIP nije nikakav faktor u Srebrenici. Kada potpis na koalicioni sporazum stave Milorad Dodik i Bakir Izetbegović ispast će da su njih dvojica zaslužni i za pomoć koju Kanton Sarajevo planira pružiti Srebrenici kroz zakon koji je nedavno iniciran u Skupštini KS od strane SDP-a.
Sporazumom će i Mladen Grujičić preko noći konačno evoluirati iz „četnika“ u načelnika, jer niko predstavnicima Bošnjaka u Srebrenici ne odgovara bolje od Srbina spremnog da kao i oni netransparentno troši pomoć koja stiže ovom gradu. Pomoć iz Srbije je potrošena, sada se valja okrenuti Federaciji BiH. Na kraju preko Srebrenice će SDA još jednom poravnati račune sa SNSD-om jer valja rješavati otvorena kadrovska pitanja u Vijeću ministara BiH i NSRS.
