U subotu je prvi maj, Međunaordni praznik rada koji se obilježava u cijelom svijetu. Doduše, kako gdje. Kod osviještenog naroda, obespravljeni radnici će štrajkovati i boriti se za svoja prava, drugi će udariti na krkanluk, pa makar se na roštilju našao koji batak, ili krilce od pileta. Treći, na koje je udarila i neimaština i bolest, o prvom maju i ne razmišljaju.
Posjetili smo sedmočlanu porodicu Alije Alića (42) u gračaničkom naselju Pašalići. Čini se, da nema belaja koji svom silinom nije udario na ovu skromnu čeljad. Trinaest godina, Alija je radio na gradskoj higijeni u komunalnom poduzeću „Komus“ u Gračanici, bio vrijedan kao pčela, svi ga hvalili. Kad bi poslije teškog posla došao kući, malo bi prizalogajio, pa komšijama na cijepanje drva, kopanje kanala. A, onda 2019. godine, Alija poče posrtati, dobijati napade zbog bolova u glavi. Ljekari rekoše tumor. Supruga Mirela putem društveni mreža objavila, šta ih je snašlo, pa su dobri ljudi krenuli u pomoć, da se sakupi novac za operaciju u Turskoj. Prednjačilo je udruženje „Pomozi.ba“.
Poklonili im Golfa 2
- Hvala ljudima, ljekarima, svima. Operisana su mi dva, u glavi je ostao još jedan tumor, bolje je, ali daleko od dobrog. Na bolovanju sam, od 360 maraka, pola ode na lijekove. Najsretniji bi bio, da ozdravim, pa da idem na posao. Prije nekoliko dana, za našu nevolju saznao Adnan Osmanović iz Brčkog, pa mi poklonio polovog Golfa 2, da mogu ići na kontrole u Tuzlu. Drugi čovjek također iz Brčkog mi ga registrovao. Lakše je brate. Mojim dvjema kćerkama školsku kuhinju cijelu školsku godinu plaća žena iz Babića koja radi u Austriji. Najstarije dijete je osoba sa posebnim potrebama- priča svoje jade Alija Alić.
Sedmera usta
- Dok je Alija bio zdrav, znali smo i mi malo za 1.maj sjesti, pa makar koja kobasica na žaru i bilo se zadovoljo. Danas o prvom maju i ne razmišljamo. Meni je 1.maj, kada mi iz MFS-Emmaus iz Doboj Istoka u projektu „Jedan obrok dnevno“ donesu hjeba, da djeca ne budu gladna. Treba nahraniti sedmera usta. Hvala direktoru „Komusa“Senadu Memiću, više puta nas je obradovao i novčano pomogao - jada se Mirela.
Šta reći na kraju ove priče. Nalazimo se u mjesecu ramazanu. Mnogi od nas poste. I oni koji poste i oni koji iz raznoraznih razloge nisu u ibadetu, evo prilike da se zapitaju, da li Alići kod Gračanice imaju svaku noć šta jesti, ili liježu gladni, pa im otvoriti vrata.
