Godišnjica zločina u zloglasnom logoru: U Keratermu je u jednoj noći ubijeno 200 ljudi

.
Posmrtni ostaci ubijenih u logoru Keraterm pronađeni su u masovnim grobnicama Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica, a za brojnim se još traga

U Prijedoru je obilježena 29. godišnjica najvećeg zločina u koncentracionom logoru Keraterm, kroz koji je tokom ljetnih mjeseci 1992. prošlo oko tri hiljade civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.

Posmrtni ostaci ubijenih u logoru Keraterm pronađeni su u masovnim grobnicama Stari Kevljani, Jakarina Kosa i Tomašica, a za brojnim se još traga.

Soba broj tri

U samo jednoj noći, sa 23. na 24. juli, iz sobe broj tri logora Keratrerm ubijeno je oko 200 logoraša. Među njima muž i sin Ifete Imširović, koja je, tragajući za njima, obišla brojne masovne grobnice. Jednu sinovu kost našla je u Jakarinoj Kosi: 

- Muža sam našla u Kevljanima. Ukopala sam tu jednu kost, 2006. su ukopana obojica. 2014. sam našla sina u Tomašici. Teško mi je, svaki dan isto – žalost. Četrdeset je godina imao. Došli su, spavao je, odveli i ubili ga. Zna se ko ga je ubio, osuđen je, ali slabo osuđen - govori Ifeta Mašić, sestra ubijenog logoraša.

Svjedok te teške noći je i Fikret Alić, logoraš koji je bio u susjednoj sobi, a čija je slika iza logorske žice obišla svijet i poslala poruku da se ovdje vrše strašni zločini:

- Tu su mi sin i kćer. Sad sam im pričao kako sam morao pasti travu. Zoran me natjerao. Kad sam rekao da mi smeta nos, okrenuo me na beton i udario i rekao - sad pasi, neće smetati. Svaki put su iste emocije - sjetiš se prijatelja koji su ovdje ležali utovareni u kamione - kaže Alić.

Nije jednostavno

Dodaje da je 370 ubijenih u ovom logoru, što preživjele obvezuje da se svake godine okupe i podsjete na teške zločine koji su ovdje počinjeni.

- Ne mogu biti nigdje drugo nego u ovo vrijeme ovdje gdje sam bio svako ljeto. Nije jednostavno, ali u to vrijeme rođena je moja prva kćerka - to me obvezuje i zbog onih koji nisu preživjeli - sjeća se Teufik Kulašić, bivši logoraš.

U prijedorskim logorima bilo je zatočeno oko 30.000 Pijedorčana, 3.000 ih je ubijeno. Posmrtni ostaci nađeni su u 500 grobnica u deset općina u tri države. Odluka Valentina Inzka, poručili su, ohrabruje, ali brojne grobnice i bijeli nišani vječiti su dokazi da je genocid počinjen u Srebrenici, ali i Prijedoru