Stručna pomoć
Divlja ljepota zabačenog, nepristupačnog i od ljudskog oka skrivenog uskog kanjona koji je isklesala rijeka Bijela, oduvijek je plijenila pažnju istraživača koji su htjeli da ga prođu i istraže.
Ovih dana u tome je najdalje otišao Alen Vrce, istraživač amater i odličan poznavalac mostarske Bijele.
Nakon početnih istraživanja gornjih i donjih dijelova kanjona „zapeo“ je na sredini i trebala mu je stručna i tehnička pomoć u istraživanju i prolasku kroz kanjon, a pronašao ju je u Gorskoj službi spašavanja - Stanica Mostar.
Iz GSS-a su mu se u ovoj avanturi ubrzo pridružili Nadin Kevelj i Džemal Ćesir te je tročlana ekspedicija uspješno stigla do cilja.
S ovog avanturističkog putovanja donijeli su i fascinantne fotografije koje prikazuju impresivnu i divlju ljepotu ovog kanjona, koje su odlučili podijeliti s javnošću.
Tvrde da tokom svog zanimljivog petosatnog podviga nisu pronašli dokaze o tome da je kanjonom ranije kročila ljudska noga te da se njihov prolazak može smatrati prvim.
- Dužina kanjona je oko 1.200 metara. Na dijelovima je širok metar i po i djeluje impresivno, zadivljujuće i skoto zastrašujuće u svojoj ljepoti. Većina kanjona nalazi se u sjeni litica visokih 50 metara. Da se sigurno spustimo do dna kanjona, bilo je potrebno sedam puta se spustiti niz uže i skoro pet sati - navode u svom zapisu s putovanja.
Ističu da, kada se jednom spusti u kanjon i krene niz vodu, „nema bježanja“ i povratka, jer je kretanje niz njega fizički i tehnički zahtjevno i nije moguće bez sidrišta, užadi i tehničke opreme.
Nizak vodostaj
- Osim dobre volje, za prolazak nam je trebao i nizak vodostaj i odgovarajuća oprema, glavna i pomoćna užad, bušilica, kacige, pojasevi, prusike i ostalo silno željezo. Konfiguracija terena i stijena bez pukotina nije dozvoljavala upotrebu klinova pa smo bili primorani da bušimo sidrišta - ističu iz GSS-a.
1.200 metara iznosi dužina kanjona rijeke Bijele
1,5 metar na nekim je dijelovima širok
50 metara je na pojedinim dijelovima visina litica iznad kanjona
