"Gračanlije slabo dolaze, čak i na groblje, ljudi su rasprodali imanja i ne dolaze. Za Božić smo uspjeli preko medija da pozovemo ljude da dođu iz okolnih sela, sa Ozrena, iz Doboja. I bilo je malo ljudi iz Lendića, dvije-tri porodice iz Gračanice su došle, ali to je veoma mali broj", priča Lazarević.
Osim za Božić i Vaskrs, liturgije u crkvi, koja je 2013. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH, služe se na slavu hrama i na praznik svetog velikomučenika Dimitrija, kada se održava i poznati gračanički sabor.
Međutim, do prije skoro tri decenije sve je bilo mnogo drugačije, piše nezavisne.com
"Prije nesrećnog građanskog rata u BiH gračanička parohija je postojala kao jedna od starijih ove regije i obuhvatala je ne samo Gračanicu i sela kao što su Lendići, Gornja i Donja Lohinja, Pribava, nego su parohiji pripadala i sela na Ozrenu, Karanovac i Sočkovac. I duhovni život je bio veoma aktivan, crkva je bila živa, bogosluženja su bila redovna, narod se krštavao, vjenčavao, učestvovao na liturgijama i pričešćivao se", prisjetio se sveštenik.
On je rekao da je nakon rata samo dvadesetak domaćinstava obnovljeno.
"Od njih 20, samo osam domova slavi slavu. To su sve ljudi koji su u poznim godinama i slabi, i oni u hram jedva da mogu doći", navodi Lazarević te dodaje da crkva trenutno nema ni crkvenjaka.
U vrijeme naše posjete na praznik Cvijeti niko nije ušao u hram, ali dok smo stajali u porti, brojne Gračanlije su pozdravljale sveštenika. On je ispričao da često u dvorištu crkve nađe kovanice novca koje građani ove opštine u FBiH prolazeći pored crkve, iako su druge vjere, ostave kao svoj prilog.
"Prošle godine dok je trajala obnova neko je naišao i ostavio 20 KM priloga. Novac sam dao radnicima koji su radili da sebi kupe sok, da se osvježe dok rade na skelama", prisjetio se sveštenik.
Hram Vaznesenja Gospodnjeg kao trokupolni građen je u vizantijskom stilu od 1922. do 1926. godine.
